"Zeleno, što volim zeleno..."

…Zeleni vjetar. Zelene grane...", napisao je davno Lorca. A tijekom dva dana Zagrebačkog foruma o klimi "zeleno" se spominjalo u mnogobrojnim rečenicama. Čak i u obliku "New green deal"-a!

Zagrebački forum o klimi.

Zagrebački forum o klimi održan je u Zagrebu 2. i 3. listopada 2015. godine, uz potporu Francuskog veleposlanstva u Republici Hrvatskoj i hrvatskog Ministarstva zaštite okoliša i prirode. Okupio je velik broj znanstvenika i kreatora politika iz Francuske, Hrvatske i okolnih zemalja, kao i predstavnika civilnog društva, a i pojedinaca kojima je stalo do ovoga svijeta, do smanjivanja onečišćenja, negativnog djelovanja ljudi na svijet koji ih okružuje, do ekologije, smanjivanja negativnih posljedica globalnog zatopljenja i klimatskih promjena.

Tijekom prvog dana nazočne je prof. dr. sc. Jean-Pascal Van Ypersele, potpredsjednik Međunarodnog panela o klimatskim promjenama (IPCC) izvijestio o ključnim porukama iz Petog izvješća IPCC-a, a gdin. Pierre-Yves Le Borgn, zastupnik u Francuskom parlamentu, o stanju i planovima korištenja obnovljivih izvora energije u Francuskoj.

Govorila je i gđa Marija Šćulac Domac, pomoćnica ministra zaštite okoliša i prirode, i voditeljice Uprave za klimatsku aktivnost, održivi razvoj i zaštitu zraka, tla i mora – Uprave koja koordinira i radi na nacionalnoj Strategiji niskougljičnog razvoja i na Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama, a i gdin. Hrvoje Dokoza, zamjenik ministra zaštite okoliša i prirode, Ministarstva koje je nacionalni koordinator politike prilagodbe na klimatske promjene i Ministarstva koje je zajedno s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost inicijator mjera ublaženja klimatskih promjena u Hrvatskoj. 

Na nekoliko okruglih stolova i radionica raspravljalo se o nekim rizicima od klimatskih promjena u središnjoj i jugoistočnoj Europi, napose u urbanim sredinama, te o stanju tranzicije na niskougljično gospodarstvo u ovom dijelu Europe, prilagodbi klimatskim promjenama u vodnom gospodarstvu i kod sigurnosti hrane, a i o borbi protiv klimatskih promjena kao političkom projektu, te o novom globalnom klimatskom upravljanju. 

Dio sudionika skupa već je otputovao u Dubrovnik, gdje će se sljedeći tjedan, od 5. do 8. listopada, održati 42. sjednica IPCC-a, a dan poslije i prva sjednica novoizabranog vodstva.

U nadi da će ono dovesti do rješenja globalnog klimatskog problema na Svjetskoj klimatskoj konferenciji u prosincu u Parizu evo nekih razmišljanja i stajališta koji ne odražavaju nužno stajalište HRT-a, i oko kojih možete imati prijepora, ali možda neke potaknu na razmišljanje. I djelovanje…

Je li važno tko je kriv? Djelujmo!

Koliko god se možda nekima činilo kako smo mi, često puta zvani i „obični smrtnici“, bez mogućnosti znatnijeg djelovanja i promjena, uvjeren sam da promicanjem svijesti, razmjenom ideja i mišljenja, zdravom diskusijom i raspravom, možemo barem nešto učiniti. Djelovati! Ne samo se dogovarati da ćemo se nastaviti dogovarati i putovati po konferencija i sastancima diljem zemaljske kugle, nego i makar sitnim djelima ublažavati posljedice promjena u prirodi, kojih smo dobrim dijelom uzročnici. I pritom ne raspravljati samo je li čovječanstvo krivo 90%, 95% ili 99%, i bi li svega ovoga, svih silnih ekstrema, sve češćih i žešćih izvanrednih meteoroloških događanja bilo i bez ljudi. Samo zbog uobičajene evolucije Zemlje, koja ima svoja toplija i hladnija, pa i ledena doba.

Priroda teži ravnoteži. 

A ne čini li vam se nemogućim da svi ovi ljudi koji žive na svijetu, sva postojeća industrija ne djeluje, ne onečišćuje zrak, vodu, zemlju? Svakodnevna meteorološka mjerenja postoje posljednjih stotinjak godina. Podataka je napretek. Moglo bi se pomisliti da se već dogodilo sve što se moglo dogoditi, a mi gotovo iz godine u godinu, štoviše, iz mjeseca u mjesec, bilježimo nove rekorde u količinama oborine, brzinama vjetra, temperaturi…

Ovo je ljeto zoran primjer novih, u mnogobrojnim mjestima nikada do sada doživljenih vrijednosti temperature zraka. 

I ne samo ljeto. I u rujnu su neki proživjeli što do sada nikada nisu – 38°C u Kninu i mnogim mjestima istočne Hrvatske, čak i u Osijeku, gdje podaci postoje od potkraj 19. stoljeća. U Metkoviću čak 39°C. U Zenici, u Bosni i Hercegovini i 40. U hladu, naravno.

Uspoređujući srednju mjesečnu temperaturu s višegodišnjim prosjekom – u Zagrebu, u Maksimiru, na meteorološkoj postaji DHMZ-a posljednji mjesec čija je srednja temperatura zraka bila barem malo niža od višegodišnjeg prosjeka bio je ožujak, ne ove godine, ni prošle, nego pretprošle, a u Zadru čak veljača te 2013.

Na postaji Zagreb Grič, gdje se svakodnevno mjeri još od prosinca 1861. godine, viša srednja temperatura zraka od prvih devet ovogodišnjih mjeseci bila je samo 2007. godine!

Ne događaju se samo temperaturne iznimnosti. Na dubrovačkoj zračnoj luci, u samo nekoliko sati donedavnog rujna palo je čak 155 litara kiše po četvornome metru. A i danas na Silbi u manje od 2 sata više od 50 litara.

Srećom, ekstremne kiše nije bilo kao u prošlogodišnjem ljetu, pa i cijeloj godini, najkišovitijoj u znanoj povijesti mjerenja. Uostalom, tragične posljedice poplava u Hrvatskoj i susjednim državama još se saniraju…

A mnogi pamte i nedavne suše, u posljednjih desetak godina čak tri najsušnije godine od kada je službenih zapisa.

Klima nam se klima!

Ekstrema je napretek. Možemo li štogod učiniti? Naravno da da. Klimatske promjene imaju negativne, ali i pozitivne posljedice. Stvaraju priliku za nova radna mjesta, osmišljavanje novih oblika proizvodnje i potrošnje. Veće korištenje obnovljivih izvora energije – solarne, vjetrene, hidro...

Klimatske promjene su problem koji ne možemo zanemarivati. Ne možemo ga ostaviti za buduće generacije. Živimo u kritičnom trenutku povijesti, „A koji nije?!“, prigovorit će neki, pa i dobronamjernici. Sasvim je normalna briga za dom, ne samo naše obitelji, nego bi trebala biti i naš zajednički dom – za Zemlju. Vremena za promjene imamo, ili barem tako želimo misliti. Cilj je očuvanje onoga što mnogi vole zvati održivi i integralni razvoj. 

I premda se mogu čuti prigovori kako se „samo priča“, „nema djelovanja“ - uostalom i moje su a priori predodžbe donedavno bile prilično pesimistične, iznenadila su me spoznaje tijekom održavanja Zagrebačkog klimatskog foruma kako se i koliko ipak radi. I koliko je učinjeno.

Obnovljivi izvori energije!

Ne znam kako vi, ali ja od male Hrvatske ne očekujem rješenje globalnog problema. Ali i ove, nazovimo „sitnice“ djeluju mi obećavajuće. Solarnih panela po Hrvatskoj sve je više. Vjetro-elektrana također. I energetski učinkovitijih zgrada. Istina, kratkoročno je ulaganje veće, pa i uz državne donacije, ali je dugoročno isplativije. A i s mjeračima topline manje će ljudi zimi hodati po stanu u kratkim rukavima. I još puštati toplinu izvan stanova. Više će paziti na potrošnju.

Iznenadile su me i brojke iskorištavanja državnih poticaja za uštedu energije, primjerice kupovinu energetski učinkovitije bijele tehnike… Samo jučer, u jednom danu, prodano je, naravno, uz državne poticaje, čak 10.000 uređaja bijele tehnike u jednoj Hrvatskoj, u kojoj bruto domaći proizvod nije veliki. 

Veseli i činjenica o u Hrvatskoj tradicionalnom velikom postotku proizvodnje energije putem obnovljivih izvora!

Kao i o sve više hrvatskih tvrtki koje posluju u sektoru obnovljivih izvora energije, u kojem u svijetu navodno radi i oko 8 milijuna ljudi. "Ne trebamo imati grižnju savjesti", čulo se na Forumu od ljudi kojima treba vjerovati jer su duboko u ovom problematici.

Naravno, uvijek se može više. I treba težiti većem. Smanjiti ispuštanje CO2 i više koristiti obnovljive izvore. I pritom naći kompromisno rješenje sa zaštitnicima prirode i životinja.

Pozitivne strane klimatskih promjena.

Kao i sve uokolo nas, klimatske promjene možemo gledati samo negativno, katastrofično, ali i pozitivnije. Primjerice, dokazano je kako klimatske promjene:

- potiču društvo na iznalaženje novih rješenja,
- potiču povezivanje politika i suradnju različitih sektora
- potiču razvoj eko-inovacija i novih zelenih radnih mjesta
- mjere energetske učinkovitosti doprinose smanjenju emisija stakleničkih plinova i potiču razvoj gospodarstva i novih zelenih poslova.

Ideja ima, osobito među mladima. Uostalom, jučer su neki učenici i studenti dobili nagrade u Kući Europe zbog svojih kreativnih projekata kojima su promovirali održivi razvoj i brigu o okolišu u Republici Hrvatskoj. 

U kojoj, iako je mnogi napuštaju posljednjih godina, napose mjeseci, još ima pametnih, sposobnih i kreativnih ljudi koji svojim idejama i aktivnostima žele mijenjati Hrvatsku, a i svijet na bolje. To je ona drugačija slika društva, često neopravdano izostavljena.

Stvari se još mogu promijeniti. Promijenimo ih!

Kao i sve u životu, postoje pozitivne i negativne strane. Ne smijemo gledati samo jedne. I dobro je znati za obje, posebice kod modeliranja budućih stanja atmosfere koji nam pomažu, i u svakodnevnim prognozama, a i u znatno dugoročnijim – klimatskim… No, moramo biti svjesni njihovih mogućnosti. I nemogućnosti ! Ograničenja. Suprotnih mišljenja u znanosti treba. I sumnja ! Uvijek postoji i crno i bijelo. A i sivo!

I ne trebamo si međusobno zbog toga predbacivati… Kao ni tko je više ili manje kriv, u kojem postotku. Smanjimo negativno djelovanje na prirodu, da nam ona prestane vraćati meteorološkim ekstremima kojekakve vrste u težnji za postizanjem ravnoteže….

Suradnja. Poštenje. Pravednost!

Pa premda se može čuti kako je zatopljenje globalni problem, a prilagodba lokalni proces, i ta lokalnost teško je moguća bez djelovanja na više razina i bez međusobne suradnje. Uostalom, "suradnja" je jedna od najspominjanijih riječ u problematici klimatskih promjena, uz "hitnost", "ambiciju", "inovaciju" te „ublažavanje“ i „umanjivanje“ stakleničkih plinova. A valjalo bi kada bi uz njih bile i "poštenje" i "pravednost". I na lokalnom i na globalnom nivou.

Nadam se da će se prema mnogima pozitivne promjene iz Vatikana proširiti diljem svijeta. Pošteno i pravedno! Za čovječanstvo u cjelini, ne samo za pojedince.