Kako su nekada vuglenari proizvodili ugljen

Danas kada govorimo o ugljenu najčešće pomislimo na roštilj. No nekada je ugljen bio mnogo važniji, rabili su ga kovači, upotrebljavao se u kućanstvima za glačanje i grijanje, a žene kao dio šminke -  umjesto današnje crne olovke. Nekada se nije proizvodio u tvornicama, već je to bio zanatski posao kojim su se bavili vuglenari, a u vuglenici je nastajao ugljen.

U Igrišće jesen već polako stiže, a s njom i pripreme za zimu, baš kao nekada. Vuglenari iz Poljanice Bistranske pripremaju se za izradu vuglenica. Stoljećima star običaj izrade drvenog ugljena ovaj su put pratili i pjesma i ples i blagoslov lokalnog svećenika.

Slaganje vuglenice je dugotrajan postupak koji zahtijeva strpljenje i preciznost vuglenara. No prije svega treba nabaviti svu potrebnu sirovinu - drva, lišće i zemlju. 

Na drva se stavlja sloj lišća, a zatim sloj zemlje. U rupu na vrhu vuglenice stavlja se žar koji će polako tinjati i pretvarati drva u ugljen. Iako se tu pomalo igraju vatrom, pa su čak i vatrogasci spremni, vuglenari ne pamte da se ikada ijedan ugljen zapalio i napravio štetu. 

Čekalo se danima da vuglenica da znak da je ugljen gotov, odnosno da sa strane i na vrhu crvenni plamičci počnu izlaziti van te da se smanji obim same vuglenice. Gotov ugljen tada je bio spreman za uporabu, a vuglenari su ga prodavali trgovcima ili sami nosili u grad na prodaju.

Vreću, čak dvije ili tri, vrijedni su vuglenari nosili kako bi zaradili i tako prehranili obitelj. Danas su to preuzele tvornice, a vuglenice slažu rijetki. One postaju dio sjećanja na život kakav je nekada bio.