Neven je hrvatski šaptač psima

Kada je vidimo ovako razigranu, teško možemo zamisliti da je Maša nekad bježala od ljudi. Pronađena je prije dvije godine, teško ranjena i preplašena.  Volonteri iz udruge Indigo su joj liječili rane, a Neven dušu.

Ona je išla sa mnom u šetnju bez obzira što se znala prepasti autobusa, išli puno s djecom bez obzira što se plašila cike djece. Upravo zato što je vidjela da je to svima nama normalno i ona se počela opuštati u toj cijeloj situaciji, ističe Neven Kovačević.

Da bi pas bio emocionalno stabilan, mora osjetiti da smo i mi mirni te usmjereni na njih. Psima ne trebaju zapovjedi riječima, oni mnogo bolje razumiju govor našeg tijela i emocije. 

Umjesto da joj kažem riječ, što je čisto zbog ljudi, i nije im baš jasno, psima je puno jasnije ovo - fizički, položajem tijela dajem komandu, jednostvno im svim položajem tijela kažem sada hoću da si takvog i takvog raspoloženja, objašnjava Neven. 

Arsa živi u azilu i čeka udomljenje. Ona se ne boji ljudi. Dapače, toliko ih voli da skače na svakoga, sa svima se želi igrati i družiti jer ne voli biti sama. Dok ću se ja igrati s njom ili je maziti, ona će biti mirna, čim ja prestanem, ona se isključi i radi nešto po svome, priča Neven.

Arsa treba poseban tretman. Nju treba naučiti da bude zadovoljna kada je sama. No to se ne postiže dresurom, kaže Neven. Što to onda šaptač pšima šapće psu, pitamo.

Moj posao je da psa doveden na površinu ono što pas je, da se pas afirmira jer jedino tako on može biti punina, radost zbog koje se i odlučujemo imati psa u svom životu, objašnjava Neven.
A šaptač psima, tvrdi Neven, može biti svatko. Nije to nikakva posebna moć.  To je umijeće koje možemo razvijati ako smo otvoreni prema psima i nastojimo ih razumjeti.