Putovanje kao stil života

Putovanja su mnogima želja, a nekima čista strast. Baš kao Ronaldu Sudiću koji, pa mogli bismo reći, u slobodno vrijeme radi u ljudskim resursima jedne banke, a za radnog vremena putuje svijetom. Voli neobične i neuobičajene destinacije, a komunističke je zemlje baš sve posjetio. 

Moja strast u djetinjstvu i omiljena igračka bio je zemljopisni atlas. I kad čovjek putuje u mašti kroz sve te karte, sve te crteže, izohipse i izobare, shvati koliko mu je sve to daleko i samo mašta, kaže Ronald.

No Ronald je odrastao i shvatio da ima dovoljno novca da maštanja pretvori u stvarnost. Prvo ozbiljno putovanje bilo je transmongolskom željeznicom. Putovao sam vlakom od Pekinga do Moskve tri tjedna. To je bilo nešto nevjerojatno, to je bio dječji san. Volim željeznicu i zaista vjerujem da se takvim putovanjem dobije više nego razgledavanjem gradova ili regija. To je bio 'dreams come true' (ostvarenje snova), ističe. Oduševili su ga i mnogobrojni nacionalni parkovi Mongolije pa kaže da je cijela država poput jednoga velikog nacionalnog parka. 

Neka od ozbiljnijih putovanja bili su Vijetnam, Sjeverna Koreja, Kuba, Kina, SSSR. Nekako sam prošao sile komunizma, rekao je.

Posebno zanimljivo zvuči najzatvorenija komunistička zemlja. Sjeverna Koreja je putovanje iz prospekta, sve je diktirano, pa tako i turizam. Ograničen je broj ljudi koji godišnje uđu u zemlju, a pokazuju im se isti programi. Čitao sam blogove drugih putnika i shvatio da su vidjeli isto što i ja, prisjeća se Ronald.

Najljepše iznenađenje doživio je u Iranu. Vrlo dobar, topao osjećaj je hodati Teheranom bez straha, opasnosti. Vrlo gostoljubiva zemlja s vrlo toplim ljudima i opet vrlo bogata poviješću, ističe.

Rado se sjeća i putovanja u južnu Afriku. Ja sam prvi dio putovanja proveo u Nacionalnom parku Kruger koji je veličine Belgije i zaista boraviti u prostoru gdje su životinje doma, a mi samo gosti, mi smo uljezi, ne možemo bilo kuda, bilo je fascinantno, prisjeća se. Nešto drukčiji osjećaj opasnosti osjeti se, kaže, i u Cape Townu, gdje su podjele aparthejda još vidljive i opipljive.

Potpuna suprotnost tomu je Kanada u kojoj i doseljenici i domicilno stanovništvo žive jednako. Jako se lijepo integriraju, zadržavaju kulturu i razvijaju se, ima posla. Kanada je kao Amerika, samo nije opasna, kaže Ronald.

Proputovao je i Sjedinjene Američke Države, no Južnu Ameriku čuva kao poslasticu za neko sljedeće putovanje, kao i Australiju. To su jedina dva kontinenta koja nije posjetio. Europu je gotovo cijelu proputovao, a u Aziji je čak neko vrijeme i živio. Kazahstan mu je bio baza iz koje je obilazio okolne zemlje.

Mnogo je proputovanih kilometara iza njega, a svaki je zabilježen na njegovu blogu koji svakom putniku može dobro doći kao turistički vodič, kao i Ronaldove turističke navike. Prvi put kada dođe u neku zemlju voli se popeti na najviši neboder ili vidikovac. Obožava otići i na tržnice jer se ondje osjete mirisi i okusi zemlje u kojoj boravi. Ondje se, kaže, događa život, kao što se i njemu dogodio život prožet putovanjima.