'U Americi imamo sve, ali nemamo ovo što imate vi - mir'

Iz Blata na Korčuli davne 1937. obitelj, tada četverogodišnjeg, Branka Pudarića, trbuhom za kruhom otišla je u Ameriku. Prvi put u rodno Blato Branko se vratio nakon 64 godine. Od tada dolazi češće.

Ove je godine na odmor sa sobom doveo cijelu obitelj - svih  petneast Pudarića koji žive diljem Kalifornije. Želi da njegova djeca i unuci znaju gdje se on rodio i od kuda potječu.

Svega se sjeća kao da je jučer otišao. Ovo je stara kuhinja, ode je baba kuhala, kruh je kuhala, ode smo jeli, tamo smo spali, držali vino u kuzini i tako san živi 4 godine, prisjeća se šjor Branko.

Njegova djeca ne govore hrvatski, no sve je ovim blatskim Amerikancima zanimljivo u ruševnoj kući - osobito stari dokumenti. Derutno su zdanje pokušali raščistiti, u nadi da će ga jednom obnoviti.

Ipak, nitko od njih o povratku u Blato ne razmišlja. Volio bih doći živjeti ovdje, al ne govorim jezik, imam financijske obveze kod kuće. Pokušat ćemo dolaziti češće, kaže Brankov sin Steven Pudarich. Sve je puno jednostavnije, život nije brz kao u Kaliforniji gdje živimo, uživate u svemu što vidite, divno je, ističe unuka Nicolette Pudarich.

Iako je u Blatu živio samo četiri godine, Brankova ljubav prema starome kraju nije izblijedila. Svi govore da imamo sve u Americi. Imamo sve, ali nemamo ovo što imate vi. Nimamo mira. Znaš kako je lipo probudit se odi ujutro i gledat vodu. Kako je to lipo. Ni ovako doma, siguran je Branko Pudarić.