Došao na Zrće, a završio na Akademiji likovnih umjetnosti

Njemu se dogodila ljubav na prvi pogled, ali ne u djevojku nego u čitavu državu. Nakon njegove priče još nam je jasnije zašto od milja Hrvatsku zovemo Lijepa naša.

Pogledajte priču o Anatoliyu Chernyavskiyom, Ukrajincu koji je došao na odmor, zapravo provod na Zrće, a završio kao student zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti.

Kada je 2009. godine, nakon napornih mjeseci rada tražio mjesto za odmor, ovaj mladi Ukrajinac nije ni slutio da će ovdje ostati, pa možda i zauvijek. Prvog susreta s Lijepom našom još se uvijek rado prisjeća. Sletio je u Zagreb i autobusom putovao na Pag. Prošao je tako krzo Plitvice, Velebti i sve mu se odmah jako svidjelo, bilo je jako lijepo plavo more, sve je super izgledalo.

Iako se dobro zabavio na Zrću, da u Hrvatsku ponovno dođe poželio je nakon posjeta izložbi na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u kojem je odsjeo tek jedan dan. Razgledao je izložbu i poželio postati student Akademije. Možda prosječnom čovjeku zvuči kompliciranije, no Anatoliyu je to bilo, eto tako, jednostavno. Nakon dvije godine postao je student zagrebačke Likovne akademije. Sad je na 4. godini i treba još završiti poslijediplomski studij, a planira u Hrvatskoj imati i atelijer.

Nada se ostanku ovdje, jer na rodnom Krimu više nije ni mirno, a nije niti umjetnost onakva kakvu ju je ovdje u Hrvatskoj zavolio. Ništa mu ovdje nije teško, pa za studij i život već sada zarađuje slikajući. Ljeti odlazi na Jadran kojeg obožava još od onog prvog susreta. Kaže da Hrvati više uživaju nego Ukrajinci. Jednostavno kad je lijepo, toplo osobito ljeti na moru, svi više uživaju nego kod mene. Gore (u Ukrajini, op. a) svi negdje trče, život je u pokretu, a ovdje je nekako sporije, ugodnije za uživanje.

Toliko nas je nahvalio da smo bili sigurni da ima barem nešto što mu je barem čudno kod nas. Tu sam već četiri godine i više me ništa ne iznenađuje, sve je što je na to rekao Anatoliy.

Možda Anatoliy postane i hrvatski zet pa će i lakše ostvariti svoju želju da u Hrvatskoj, gdje je u njegovim očima baš sve lijepo, ostane zauvijek.