Oaza mira, uživanja, povijesti i obiteljske baštine

Još jedna priča iz serijala 'Ponosan na svoj dom' emisije Dobro jutro, Hrvatska. Doduše, nije baš dom, ali toliko uspomena krije da je i više od toga. Vodimo vas u vikendicu glazbenog kritičara Dubravka Jagatića. Oazu mira, uživanja, povijesti i obiteljske baštine.

U malenom zagorskom selu Banšćici smjestilo se imanje obitelji Jagatić. Vikendica građena 70-ih godina prošloga stoljeća danas je za njih mjesto uživanja u prirodi. Nekako unazad par godina, čim škola završi u 6. mjesecu ja se s djecom preselim u vikendicu. Osim što je tu temperatura niža, okruženi smo zelenilom, šumom, 30 stabala crnogorice, 10-ak voćaka…, objašnjava stalni gost Dobrog jutra, glazbeni kritičar Dubravko Jagatić.

Vikendicu su gradili Dubravkovi roditelji i iako je prvotno trebala biti obična drvena kućica, neočekivano je dobila još jednu etažu. Pozvali su bagerista da iskopa temelje, međutim bagerist se zanio pa je iskopao preduboke temelje i moje roditelje nagovorio kad su veliki temelji da naprave donji betonski dio, a gore stavite kuću… Tako je vikendica gotovo postala kuća koju danas održava Dubravko i njegova obitelj. U vikendici i oko nje sve odiše duhom prošlosti i detaljima koji zovu da ispričaju svoju priču. Ljuljačka je zadnji komad namještaja koji je stigao u kuću prošle godine. Vidio sam sliku stare slične ležaljke iz Louisiane u Americi i palo mi je na pamet da bi bilo dobro napraviti nešto slično ovdje na trijemu, verandi, pa sam susjedu stolaru ja napravio nacrt, dao daske i on je izradio ljuljačku.

Dvorište i trijem su pak mjesto čestih druženja s prijateljima. Stari stol trebao ja zbog toga biti proširen. Uz roštilj i vesele razgovore društvo se često zadrži do dugo u noć. Navečer kad se popale svijeće i lampioni i to daje poseban štimung na verandi… Upaljene svijeće, ugodno društvo, nema ništa ljepšeg, iskren je Dubravko.

Starinski ugođaj upotpunjen je naslijeđenim i pronađenim predmetima – žrvanj su dobili od rođaka, a stari, veliki i mali demižoni  služe kao vaze ili samo ukras s posebnim šarmom. Hodnik je kao i cijeli interijer kuće na neki način mali muzej, ali, naravno, praktičan da se ovdje može živjeti. Tomu služe napravljene police na kojima stoji 10-ak ćupova starih stotinjak godina. Tu je i komoda koja je također nasljedstvo i koja je uz malo uloženog truda postala prava ljepotica. Kao i blagovaonički stol od prije 120 godina.

Glazbena linija često zasvira dosta glasno, i to glazbu s kaseta na kojima su snimljene pjesme s radija, kako se to nekada radilo. I grijanje je baš kao nekad. Kamin je osnovno sredstvo grijanja u kući, što joj daje poseban šarm. Kad čovjek nacijepa drva, pa naloži peć i sluša pucketanje drva…  Kuća nije velika, lijepo se zagrije i po zimi kad je vani snijeg, a uz kuhano vino je predivno. Iznad kamina je konstrukcija tipična za planinarske domove na kojoj se suši odjeća.

Zidove dnevne sobe krase stari uporabni predmeti i obiteljske fotografije. Tu su i fotelje i ormari iz sredine 20. stoljeća. Suvenira iz prošlosti još je mnogo, poput kolekcije stripova i časopisa Start.  No najvredniji zapisi ovdje kriju se u ladicama. Postoji jedna zgodna stvar koju su uveli moji roditelji, a to je povijest kuće. Svi koji su prošli kroz kuću od početka 70-ih do danas upisali su se u ove knjige.

Fotografije i zapisi o duši ove kuće. Osjeća se ovdje u svakom kutku radost doživljenih trenutaka, ali i uživanja u sadašnjosti.