Kako je kip Bogorodice iz Bogdanovaca preživio rat?

Velika Gospa, dan Uznesenja Blažene Djevice Marije, u nekim se dijelovima svijeta slavi gotovo od početka kršćanstva, najviše u Europi i Južnoj Americi.

Bogdanovci pokraj Vukovara jedno su od brojnih sela koja su tijekom Domovinskog rata izgubili vjernicima najvažniju nadu i utjehu, crkvu. Od crkve sagrađene u tom selu 1782. nije ostalo ništa, agresor se nije zadovoljio napola srušenom crkvom, već su je tijekom okupacije minirali do temelja. Godine 2009. Bogdanovčani su posvetili novu, veću crkvu, a u njoj posebno mjesto zauzima kip Bogorodice, jedinog spomenika stare crkve.

Kako je preživjela? Čudnovati  su putovi Gospodnji, reći će mnogi koji znaju priči o bogdanovačkoj Gospi. Sanja Pražen zabilježila ju je za 'Dobro jutro, Hrvatska'.

Do Domovinskog rata Bogdanovci nadomak Vukovara sa svojih 1100 stanovnika bili su jedno od najbogatijih sela u Slavoniji. Tijekom opsade Vukovara u jesen 1991. kroz Bogdanovce je prolazio tzv. kukuruzni put, jedina veza Vukovara s ostatkom Hrvatske, no padom susjednog sela Marinaca ta je veza presječena. Bogdanovačkih 200-tinjak branitelja odolijevalo je napadima do tjedan dana prije pada Vukovara, a tada su preko minskih polja i sami krenuli u proboj prema Vinkovcima. Selo je ostalo prazno i ranjeno. S nekoliko topničkih pogodaka bila je pogođena i crkva Našašća sv. Križa, ali je ipak ostala stajati.

Početkom 1998., nakon mirne reintegracije, Bogdanovčani se vraćaju u selo. I doista imaju, ili, bolje reći, nemaju što vidjeti. Nijedna, ali baš nijedna kuća nije ostala cijela, a na mjestu gdje je stajala crkva, prazna ledina… Posljednje čemu su se nadali bilo je da će im se već potkraj godine vratiti kip Gospe, jedini ostatak stare crkve. Vijest je stigla iz susjednog sela Petrovaca.

Zvonar Emerik Kiš, gledajući televiziju, vidio je prilog u kojem Petrovčani govore da je kod njih kip Gospe iz okolice, ali da ne znaju odakle je točno. Emerik ga je odmah prepoznao i rekao pateru 'da je to naša Gospa, možemo otići k njima pa vidjeti'.

I bila je njihova. A saznali su i kako je dospjela u to selo u kojem živi pravoslavni i grkokatolički živalj. Iz Bogdanovaca ju je uzeo jedan srpski vojnik, no transporter u kojem ju je vozio naletio je na minu. A od svih putnika jedino je ostao neozlijeđen vojnik koji je držao kip Gospe, te ju je, valjda, iz zahvale donio u Petrovce ženi koja ju je kradomice smjestila u grkokatoličku crkvu. Tijekom rata je bila u toj crkvi, govori Emerik.

Prije obnove bilo je na njoj i tragova krvi vojnika ranjenih u transporteru koji su je prevozili. Svi Bogdanovčani koji su se te 1998. vratili u selo krenuli su svečano u Petrovce po Gospu. 'Kad smo mi nju iznijeli iz crkve, bilo je suza i s jedne i s druge strane, mi od sreće, a oni što se rastaju od Gospe. Premda kod grkokatolika nema kipova u crkvi, već su samo slike, oni su tu Gospu sačuvali,' opisuje Emerik.

Vojnik koji je Gospu ostavio u Petrovcima rekao je da će se po nju vratiti. Ili je zaboravio ili nije preživio. A Gospa, eto, upravo zahvaljujući njemu jest.