Život s konjima je sasvim poseban

Kim Džananović rođena je u Zagrebu. Profesorica je fizike, predaje u nekoliko škola. No na priču o njoj potaknuo nas je potpuno drugi razlog, njezina najveća strast i ono za što istinski živi – konji.

Od rođenje, kako kaže, fascinirali su je konji. Svakog je opazila ma koliko daleko i ma koliko malen bio. Sad ima 35 godina, a prvoga konja kupila je s 23. Nazvala ga je Flyer. To ime kao da je odredilo nastavak njezina života. Gradsko dijete s Flyerom je odletjelo u potpuno drugačiji svijet.  Iz rodnog Zagreba stigla je u samoborski kraj, unajmila kućicu i nabavila Flyeru društvo. 

Flyera više nema. Uginuo je u 28. što je itekako duboka starost za konje. No udaljena od svega i sviju, bez struje i vode, Kim i dalje živi u kućici nedaleko od Samobora, a oko nje - dolina i njezino najmilije društvo. Prvo je došao Rody. Kasač godine, 2000. bio je najbrži kasač u Hrvatskoj. Nakon njega došli su Lucy i Santa, dvije šarene kobile, pa je došao Max, još jedan kasač i Filipo… Sada ih je evo šest s tim da ćemo možda imati još koje ždrijebe, nikad se ne zna.

Život s konjima je sasvim poseban… teško ga opisati riječima, to bi trebalo doživjet. Ujutro se probudite jer oni lupaju po štali i traže doručak, onda im date doručak, pa su mirni i do kraja dana ne znate za njih. Međutim kad ih čujete kako žvaču to je posebna pjesma za moje uši.

Upravo kako bi i drugi barem nakratko doživjeli što znači živjeti s konjima, osnovala je udrugu. Dala joj je ime po onome koji ju je prije 10-ak godina odveo u ovakav život - Flyer. Ljudi mogu doći k nama upoznat konje, mogu ih hraniti jabukama, suhim kruhom, a vole i kore od lubenice pojesti. I mogu probati jahati. Naravno, ako im se dopadne mogu nastaviti dolaziti.

Budući da struje i vode nema, treba se svakodnevno potruditi da njezini konji dobiju vodu. A i štalu za njih sama je izgradila. Ima tu još mnogo posla, no, kaže, ide pomalo te dodaje da iako nije ovo lak način života, ljubav i strast prema ovim životinjama nadilaze apsolutno sve.