Bakarski baškot, danas slastica nekad kruh pomoraca

U primorskom gradiću Bakaru i danas po originalnoj recepturi rade slavne bakarske baškote.

Priča o bakarskom baškotu veže se uz život pomoraca koji je, kako kažu, kruh sa sedam kora. Smatra se da su pecivo u Bakar donijeli ribari iz talijanske luke Chioggie. Nosili su ga na duža putovanja umjesto kruha. Danas se miris baškota širi bakarskom obalom zahvaljujući pekaru Goranu Nuždiću.

U njegovoj pekarnici baškoti se peku već 130 godina, a do danas recept se nije mnogo mijenjao. Jedino što se prije radilo s putrom, a sada se dodaje ulje. Kad se radio s putrom zvali su ga kolač. Nije ga mogao svatko kupiti, jedino pomorci, koji su ga nosili na brodove dok nije bilo moderne tehnologije, tj. frižidera na brodovima, objašnjava Goran.

Baškot se pravi od brašna, vode, kvasca, ulja, soli i malo šećera. Točan omjer svih sastojaka za baškot zna jedino vlasnik. Tijesto se mijesi dok se ne 'izradi' tj. dok ne bude kao svila pod prstima. I strojevi u pekari u kojoj radi Goran su svjedoci vremena, baš kao i baškot koji ovom pekarom miriše već cijelo stoljeće, pa je proizvodnja uglavnom manualna.

Svaki baškot nije savršenoga prstenastog oblika jer ga proizvodi ljudska ruka, a ne stroj, ali je zbog istog razloga prepoznatljivog, neodoljivog okusa. Nakon oblikovanja peče se 20 minuta i odmah se može jesti, ali da bi se dobili tvrdi baškoti 'koji zvone kao orah' treba ih peći još 20 minuta na 200° C.

Tvrdo pecivo, iako bez umjetnih dodataka, ima rok trajanja šest mjeseci. Može se jesti uza sve vrste pića, ali  tradicionalno je s crnim vinom. Bakarski baškot nagrađen je zlatnom medaljom za kvalitetu još 1919. u Parizu.

Pokraj mnogobrojnih priznanja struke, na zidu u pekarnici stoji i priznanje o ljubavi prema baškotu i njegovoj izradi. Poema 'Zov zaspalog vremena ili Oda bakarskom baškotu' koju je napisao sam pekar Goran Nuždić.