Mlin iz 17. stoljeća i danas radi 'kao urica'

Ne znamo kakvu vrst glazbe voli junakinja ove priče, ali znamo kakav zvuk stalno sluša. To je zvuk vode, točnije slapova i zvuk mlina. Vodimo vas u prekrasne Rastoke - po malo brašna. 

Rastoke su slikovito mjestašce na putu prema Plitvicama i danas izgleda kao nekad kada je gotovo svaka kuća imala mlin. U zlatna vremena ovdje je bilo 50 mlinova žličara, a onaj koji je sagrađen prvi, sve ih je nadživio. To je mlin Kate Skukan iz 17. stoljeća. Ja sam se tu udala, a moj suprug je mlin naslijedio od svoga tate i djeda i tako sam ga ja naslijedila. Imali su Skukani nekad i 3 mlina, ljudi su dolazili s punim kolima koji puta i večer ranije, da bi ujutro bili prvi na redu za mljevenje.
Nekad se od ovoga posla, prisjeća se Kate, lijepo moglo živjeti. Nije je naplaćivalo novcima, nego se uzimo ujam ili ušur. To znači da smo uzimali zrnje, a ne novac. 6% od crnih žitarica, a 8% od pšenice, jer pšenica se dva puta morala mljeti za bijelo brašno. Danas se taj ujem više ne uzima. Uzmem nekom 10 kuna, nekom ništa.
Većinom dolaze mještani okolnih sela koji i dan-danas kruh peku na starinski način. Peku kruh, uštipke, palentu jer ovakvo brašno nije za kolače, kaže Kate, teško je. Još se u mlinu tako nađe koja vreća zrnja za mljevenje. Kad nje više ne bude, kaže, stat će i ovaj mlin. Djeca su odavno otišla i nemaju namjeru nastaviti obiteljsku tradiciju. To je bilo generacijama, ali sada iza mene neće nitko naslijediti. Možda bude muzej, ali mlin da melje brašno sumnjam.
A tada više nitko neće krotiti Slunjčicu koja se preko sedrenih stijena ovdje u Rastokama ulijeva u Koranu.