Znate li kada je Zagreb dobio prvi semafor?

Milan Ratkajec je cijeli život posvetio zagrebačkim cestama i svemu što vozi po njima. Pogledajte kako je nekad bilo voziti se zagrebačkim ulicama kroz objektiv osnivača Auto moto kluba Maksimir , objektiv Milana Ratkajca.

Gospodin Milan zagrebački promet prati više od 40 godina. Sa svojim  je fotoaparatom svjedočio svemu što se na zagrebačkim cestama događalo tijekom godina. '70-e su bile godine kada su mnogi prvi puta sjeli za upravljač svog automobila, tako da je to bilo doba kada se doista bilo riskantno voziti ulicama grada. Događali su se sudari, ljudi nisu bili vični kočenju, poštivanju znakova, a i auti se nisu održavali, jer nije bilo puno radionica.

Milan je fotografirao gotovo sve. Od prvih parkirnih aparata, sve do otvaranja prve javne garaže u Martićevoj 1991. godine. To je bilo iznenađenje za građane. Smetalo ih je što nije bilo dovoljno osvijetljena, što su ti boksevi bili mali. Vozači su bili naučeni na širinu i radije su parkirali vani i plaćali kazne nego da parkiraju u garaži. Sjeća se i kada je Zagreb dobio prvi semafor. Bilo je to 1959. na uglu Zrinjevca i Hebrangove, tadašnje žile kucavice grada. Strani proizvođači bili su zainteresirani da svoj prvi semafor predstave na ovakvom prometnom mjestu. Koliku je on ulogu odigrao nemamo nekih zapisa, osim što su se građani naučili da on regulira promet, a ne prometni policajci.

Dotad su prometnici uživali poseban status među vozačima. Poneki su bili čak i atrakcija. Jedan od njih bio je Miško Kozjak, čovjek od dva metra koji je regulirao promet kada je prolazio Tito. Ljudi su ga dolazili gledati jer je imao pokrete kao baletan i bio je jako brz. Na, ondašnjem, Trgu republike bio je poznat Meho koji je više regulirao promet pješaka, nego vozila.

Promet je tada bio mnogo opušteniji, sjeća se. Možda baš zato što je na cestama bilo manje automobila, koji su bili manji nego ovi danas. Njegov prvi automobil bio je 'fićo', kupljen u Ilici. Nekoliko dana mi je falilo do polaganja ispita i javili su mi da treba hitno podići auto da isprazne dućan. Sjećam se da mi je ulica bila preuska koliko god auti da je bilo na njoj. Od tada je broj automobila u gradu svakodnevno rastao, a vlasti su pokušavale naći rješenje.

Iako u devetom desetljeću života, Milan Ratkajec još dokumentira zagrebačke prometnice. Zato što ljudi brzo zaboravljaju, kaže, i uskoro se nitko više neće sjećati kako je nekad bilo voziti se zagrebačkim ulicama.