I kada nije na putu, ona putuje

Ivana Cvitanušić je zanimljiva mlada dama. Ona je profesorica španjolskog, ona je turistički vodič, ona i pjeva, svira, slika, ali najradije na svijetu – putuje.

Glazbom se počela baviti s 12 godina, tada je otkrila pjevanje i klavir. Bio je to prvi instrument  koji je svirala, njena prva velika ljubav koja i dalje živi iako trenutno više pjeva. Ivana uživa u ljepoti. Slagalicu svojeg života bez zadrške slaže s ciljem i samo od onoga što najviše voli. S 25 hrabro je iskusila više, nego neki cijelog života. Jedno od mojih najvećih strasti su putovanje definitivno. Moje zanimanje je turistički vodič, i ne samo zbog toga volim putovati, no nekako se to povezalo jedno s drugim.

Prvo putovanje bilo joj je s 15 godina u Njemačku. Svidjelo joj se pa je počela učiti jezike i raditi razne poslove. Štedjela je samo za putovanja.
Andora, Španjolska, Portugal, Brazil, Engleska, Francuska, Italija, Austrija, Mađarska, Nizozemska, Turska, Bugarska i mogli bismo još neko vrijeme nabrajati iz kojih sve zemalja su žigovi u njezinoj putovnici. Zato ćemo se za početak držati njezina posljednjeg putovanja. Mjesec dana  autobusom kroz 10-ak Europskih država. Kad bih se probudila usred noći nisam znala gdje spavam, u kojoj sam državi uopće, gdje sam, trajalo koju minutu da se prisjetim, ali to je sve skupa bilo jedno zaista prekrasno iskustvo koje bih ponovila. Bilo je naporno proći toliku količinu kilometara u autobusu, ali svakako je to nešto što bih preporučila svima. Put je uvijek jedna jako dobra investicija koja se vraća na neki način.

Od svih zemalja koje sam posjetila nekako bih istaknula Brazil. Tamo je u potpunosti drugačiji realitet od ovoga što mi živimo ovdje. Otkriva vam se neki novi život tamo. Najviše mi se u Brazilu dopalo to su ljudi definitivno jednostavni i prostodušni, a kad to kažem ne mislim nešto negativno, zaista. To su ljudi koji žive s glazbom i to je fascinantno. I ono što mi se, konkretno ,svidjelo u Rio de Janeiru je taj spoj divlje prirode i grada. To nigdje još nisam vidjela, dakle hodate ulicom i u jednom trenutku se samo stvori nekakva ogromna palma ili neko drvo koje je pružilo krojene iz asfalta toliko van da ga morate sad nekako obići ili se penjati, to je nešto fascinantno.

Da si ne lažemo, ne bude uvijek sve bajno na putovanjima, no i u tome Ivana vidi pozitivnu stranu. Kasnije na negativna iskustva gleda kao na avanturu i 'vau doživljaj'. Prisjeća se anegdote kada su u Italiji policajci zaustavili autobus pun studenata, valjda smo djelovali sumnjivo, usred noći, i htjeli ga pretresti, no nakon razgovora sve je ispalo dobro, čak pomalo i zabavno. Negativno je postalo pozitivno.  
 
Zahvaljujući putovanjima obnovila je još jednu svoju umjetničku crtu. Slikanje, kojim se uživala baviti kao dijete. Crtajući još jednom doživljava svoja putovanja. Počela je i pisati putopise i tako ujedinila sve svoje strasti. Stoga može reći da već živi svoj san. I kada nije na putu, ona putuje.