Uspješna poljoprivredna avantura obitelji Bakonji

I ove godine Večernji list i Ministarstvo poljoprivrede, u suradnji s HRT-om, biraju najbolje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo!

Projekt 'Zlata vrijedan'izbor najboljeg obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva za 2015. – zajednički je projekt Večernjeg lista i Ministarstva poljoprivrede kojim se predstavlja proizvođače i promovira život i rad na selu. Ove godine na projektu surađuje i HRT.

Do kraja kolovoza pratit ćemo životne priče uspješnih malih i velikih obiteljskih gospodarstava koje je uz stroge kriterije početkom ljeta odabrao stručni žiri. Predstavit ćemo 21 OPG i tri Mlade nade koji ulaze u uži krug izbora, a u rujnu će se održati završna svečanost dodijele nagrada Zlata vrijedan na Poljoprivrednom gospodarstvu Skelin u Drinovcima.

Danas predstavljamo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Bakonji u Strmcu nedaleko Svete Nedjalje u Zagrebačkoj županiji.

U Zagrebačkoj županiji, nedaleko od Svete Nedelje nalazi se Strmec. Maleno mjesto s velikim poljoprivrednim blagom obitelji Bakonji. Nakon mnogih poteškoća na radnim mjestu Dražen Bakonji 2004. daje otkaz i sa suprugom Monikom podiže svoj prvi plastenik. Tako je počela poljoprivredna avantura obitelji Bakonji.

Imali su tada 1500 četvornih metara. Malo pomalo, godina po godina i proizvodnju su proširili na 15 hektara otvorene površine. Danas tu niče razno povrće. Oko 25 vrsta, među kojima prevladava salata, blitva i razne zeljarice. Moja je to želja još iz djetinjstva, da se bavim proizvodnjom hrane. Pradjeda je bio agronom i to su korijeni koji su vukli još iz davnina. Djed u Dalmaciji također je imao vinograd i uvijek smo željeli proizvoditi hranu. Moja želja je uvijek bila povrće, roba koja se svakodnevno nalazi na našim stolovima, objašnjava Monika Bakonji.

Tako sada vrijeme sa suprugom i kćerima provodi ne samo za obiteljskim stolom nego i u radnoj akciji. Posla je puno pa im svakodnevno pomažu i zaposlenici. Naš radni dan počinje, manje više od proljeća, svakodnevno u 5 sati ujutro, rano buđenje dok još sunce nije. Prvo se zalijevaju plastenici, nakon toga se odmah s radnicima ide u polje - od sadnje, berbe, zalijevanja, plijevljenja, okapanja i traje do navečer do negdje 22 sata, opisuje tipičan radni dan na svom OPG-u Monika.

Ulaziti u ovaj posao samo radi novca, kaže, ne isplati se. Nema tu velike zarade, a ulaganja i predan rad moraju biti stalni. Stoga uspijevaju samo rijetki. Meni još uvijek nije žao što se bavim proizvodnjom povrća i ponosna sam na to što smo se uopće upustili u tu djelatnost, i zato što nema puno mladih u tome. Vidim budućnost u tom poslu… Na svojim putovanjima po Nizozemskoj, Njemačkoj i Francuskoj vidjela je dosta mladih koji se bave uzgojem hrane, i to joj potvrđuje da je dobro odabrala. Ipak za kraj dodaje: bez ljubavi nema uspjeha u ovom poslu. A svim Bakonjima  ljubavi i vjere u uspjeh ne manjka.