Kako su organizirana skloništa za pse u Hrvatskoj

Skloništa za pse mogu biti prijateljska - no kill skloništa. Takva se traže i takva želimo, a kakva je zakonska regulativa i što se događa u praksi ekipa Dobrog jutra pokušala je doznati u razgovoru s dr. Mirjanom Mataušić Pišl iz Ministarstva poljoprivrede, Vedranom Pavlak iz udruge Prijatelji životinja i Milanom Milkovićem, veterinarom s kojim je došao i njegov udomljen pas Miki (14), mješanac haskija i ovčara.

Skloništa za pse postoje zbog neodgovornih vlasnika, napuštenih, izgubljenih i zanemarenih životinja. Psi se u skloništu privremeno zbrinjavaju na rok od 60 dana. Nakon tog roka, skloništa nisu obavezna eutanazirati psa, ističe dr. Mataušić Pišl, ali ako su nakon toga roka sve mogućnosti iscrpljene i ako nema mjesta u skloništu onda se može donijeti i takva odluka. Prema tome, dodaje dr. Mataušić Pišl sva svu skloništa u Hrvatskoj zapravo 'no kill' skloništa.

Vedrana Pavlak ističe da pravih no kill skloništa, onih u kojima životinje borave od trenutak dolaska pa do udomljavanja ili do prirodne smiriti u Hrvatskoj ima samo 6. Opravdanje za sustavno ubijanje u skloništima koja još nisu usvojila no-kill politiku, misli Vedrana, ne postoji. Odluku donose pojedinci koji rade u skloništu.

Dr. Milan Milković vjeruje da se može preventivno djelovati na to da psi ne završe na cesti i to tako da se kontrolira vlasništvo, da sve životinje budu označene mikročipom koji se pokazao dobrim, ali dr. Milković ne bi odbacio niti pločice na kojima preporuča da budu ispisani kontakti vlasnika. Na cestu pse tjera spolni nagon, pa ako nemate životinju za rasplod dr. Milković preporučuje da svakako kastrirate svog kućnog ljubimca i dodaje da vlasnici moraju osigurati adekvatne uvjete za boravak životinja u njihovom prostoru, što uključuje i odgovarajuće ograde i dvorišna vrata. Šetnje je najbolje obavljati u vlastitom kvartu da pas upozna i zna svoje područje.

Prijatelji životinja se zalažu da svako sklonište bude potpuno no kill i misle da se to može osigurati. Svaki grad bi trebao, bez obzira na zakone, osnovati informacijski centar, zbrinjavati životinje, provoditi programe udomljavanja i kastracije i edukacijom građana pokazati kako se treba brinuti za životinje. Kažnjavati se trebaju oni koji napuštaju životinje, a ne napuštene životinje, koji su dovoljno kažnjene neodgovornim ponašanjem svojih bivših skrbnika.

Novim zakonom o životinjama, koji se priprema, mnogi su prijedlozi koje su predložile udruge prihvaćeni, a predviđa se i osnivanje regionalnih centara koji bi okupljali sve zainteresirane udruge i ustanove da zajednički rade na prevenciji i edukaciji stanovništva i provedbi zakona jer bi se na taj način poboljšalo zbrinjavanje životinja.

Zaista dobar primjer skloništa za pse nalazi se u Nemetinu pokraj Osijeka. U kojem je osječka ekipa naišla na 'uvijek druge njuškice, a iste sudbine' koje sanjaju neke dobre ljude … 'Udomi me, živim u azilu' akcija je nemetinskog skloništa u kojem novu šansu čeka 200 štićenica i štićenika. Ovo uspješno i napredno sklonište vode volonteri udruge Pobjede, a kako im to uspijeva govorili su Maša Riznić i Hrvoje Harač volonteri Udruge.

Zakonski propisana kazna za napuštanje životinja iznosi do 15.000 kuna. Ta se kazna, na žalost, vrlo rijetko provodi pa je u Hrvatskoj tijekom cijele godine prisutan velik broj napuštenih životinja.

Udruga Prijatelji životinja apelira na građane da budu odgovorni i savjesni u svojim postupcima jer je bolje ne udomiti životinju ako nemaju namjeru prikladno i zauvijek voditi brigu o njoj. Životinje nisu igračke već postaju članovi obitelji i kao takvi imaju pravo dobiti ljubav, skrb i adekvatne uvijete za život.