Skulpture od krame

Alatom si pomažemo u obavljanju raznih poslova, ali ne znači da mu je to jedina namjena. Ima onih koji u njemu vide umjetnost.
Miroslav Prikratki poznati je varaždinski poduzetnik, no donedavno je malo tko znao da je pustolov, nemirni duh, zaljubljenik u svoj grad, Dravu - i umjetnička duša.  

Ja sam oduvijek stvarlo neke kompozicije, alate patentiro u svojoj struci i tako je došla ideja. Vidio sam da mi dobro ide i tako sam krenuo s jednom kompozicijom alata, u vikendici sam napravio par stijena i tako je došla ideja da počnemo raditi skulpture, kompozicije, priča Miroslav.

U dvorištu je pet tisuća različitih predmeta, alata. I sve uređeno, posloženo sa stilom. Uložio je dosta novca i pet, šest godina strpljiva rada. Do ovakvih se kreacija ne dolazi baš lako. Stoga Plika, kako ga od milja zovu prijatelji, ima uhodan ritam obilaska sajmova stare krame.

Jedan vikend sam u Mađarskoj, drugi vikend Varaždinu, pa sam u Zagrebu, pa sam u Austriji, pa u Koprivnici... Gdje god da sam, potražim antikvarnicu i najviše volim kupiti nedorađeni komad ili dijelove nečega i onda iz toga napraviti skulpturu, objašnjava.

Za svaki hobi treba ljubavi i strpljenja. A često i dosta novca. Potrebno mu je i nešto oruđa za obradu željeza, uređaj za varenje. 

Cijela je priča u Ulici Ivana Padovca, posvećena znamenitom varaždinskom skladatelju, bila drukčije zamišljena. Tu je trebao biti svojevrsni centar starih alata. Nadomak je starom gradu i nezaobilazno odredište mnogobrojnim turistima, posjetiteljima. Za dane otvorenih varaždinskih dvorišta svi su bili oduševljeni.     

Odavde se ne izlazi prazne duše. Neki su predmeti stari više od stoljeća, biciklini raznih vrsta, ključ od 11 kilograma. Tu je i balvanhakel, pa neobični ključ sa zatvaračem za spuštanje kanti u bunar. Zanimljive skuplture zbilja dokazuju da nije sve za staro željezo. Iz mnogo čega se, kako kaže Plika, da napraviti štošta.