O ljubavi i njenim paradoksima

Postoje knjige kroz koje prolazimo kao kroz Muzej prekinutih veza. Takav je roman 'Kupila sam klavir sama' Ljiljane Pavlina, dugogodišnje, danas već bivše novinarke, koja je dosanjala svoj san i počela pisati romane.

Bolje i u pedesetima nego nikad, reći će u šali. Da sama ne otkriva svoje godine, teško bismo ih pogodili. Njezini prijatelji bi rekli - jer je kao maslina: korisna i teško odredivih godina. Iako se počesto čini da smo zasićeni knjigama o ljubavi, zapravo je istina da se o njezinim paradoksima piše jako malo. A paradoks je gotovo drugo ime za ljubav. Je li ona u vremenu konzumerizma postala roba kao i mnogo toga drugog? Ili pak reklama neke druge robe? Je li ljubav u vremenu krize postala luksuz ili slamka spasa? Pitanja su na koja je Ljiljana pokušala odgovoriti svojom knjigom.

A kriza za sobom povlači sve više prekinutih veza. Bračnih, kaže neromantična statistika. Okosnica priče je jedna stvarna tragična priča koja je bila putokaz u mojem traženju, odnosno mojoj pripovjedačici koja je moj alter ego. Pišući o ovoj temi autorica se često referira na knjige koje govore o sličnim fenomenima: od ozbiljnih filozofskih do knjiga samopomoći.

Istražuje i prostor društvenih mreža, posebno Facebooka, kao nove utopije. Ondje gdje ljubav ne boli. Ili boli mnogo podnošljivije. Neki ljudi čini mi se žive na samo taj virtualni način, to mi se čini malo tragično, ja sam još uvijek za osobni kontakt, možda sam malo staromodna…