Iljin stan u Otoku

Stanovi s nekoliko pasa i mačaka rijetki su ali nisu neobični. No kad se tamo nađu guske, patke, grlice, ovce i koja svinja, e to je već vrlo neobično. Ali nije toliko rijetko. Barem ne u Slavoniji. Točnije, u Otoku. Salaš ili stan naziv je za kuću, pretežno u Slavoniji, koja se nalazila u polju blizu šume. U njoj se više obitavalo zimi.

Svakoga dana Ilja Šokčević ostavlja svoje mirno, od buke zaklonjeno i  prostrano dvorište u središtu grada Otoka kod Vinkovaca i odlazi nekoliko kilometara dalje na stan.

Zašto otočani kućerak s prostranom okućnicom za brojne životinje zovu stanom ni sami vjerojatno ne znaju. Možda zbog nekadašnjih obiteljskh zadruga. Naime, sve do iza Drugog svjetskog rata mladi se sa svojim novoosnovanim obiteljima nisu odseljavali iz obiteljskog gospodarstva, ostajali su živjeti u istoj zajednici i dijelili poslove. Svakih godinu dana mlade bi se obitelji rotirale u različitim poslovima, pa i u brizi za brojne životinje što ih je zajednica obično držala dalje od mjesta, na stanovima.

Iljini su roditelji na red za brigu o stoci stigli kad je imao samo dva mjeseca. Na stanu je progovorio, prohodao, počeo shvaćati svijet. Stoga i ne čudi da je godinama poslije, nakon što su obiteljske zadruge već godinama napuštene, sam za svoju obitelj sagradio samo njihov stan.

Mnogi su otočani svoje stanove, ako ih nisu zapustili, pretvorili u vikendice, mjesta na kojima se s društvom mogu opustiti u prirodi. Inače za stan nemaju niti vremena ni volje, a o njihovoj isplativosti u ovo vrijeme globalne komercijalizacije ne treba više ni djeci govoriti. Ali šteta što ta nova djeca nikada neće znati o važnom dijelu života svojih predaka dok ne upoznaju ovog ili neke druge Ilje, prave šokce koji će im pokazati svoju sačuvanu drndu, smeće kako ga mnogi nazivaju, stvari na kojima je seljak mnogo znoja prolio, ali i radosti se nauživao.