Svako mjesto možda ima svoju feštu, ali nema knjigu!

Kada je završio pisanje o svojemu rodnom selu Sigecu, Ivan Beruta nije ni slutio da će proći više od pola stoljeća prije nego njegov rukopis napokon postane knjiga. Autor nije dočekao njezino objavljivanje, rođen je 133 godine prije nego je knjiga izdana, ali zato su mještani podravskog sela Sigetec ponosni na svojeg pretka.

Svako mjesto možda ima svoju feštu, ali nema knjigu! Sigetec, selo u općini Peteranec kraj Koprivnice spominje se 1335. pod nazivom Otok.  Blizina Mađarske odredila mu je ime, jer mađarski se otok, naravno prilagođeno na hrvatski, kaže Sigetec. Selo je zapravo bilo riječni otok oko kojega je tekla rijeka Drava pa se drugačije nije ni mogao zvati.  Sigetec je tijekom 70-ih prošlog stoljeća bio pozornicom za snimanje jedne od najpoznatijih hrvatskih dramskih serija Gruntovčani. Danas Sigetec ima oko 1250 stanovnika, kao i većina podravskih sela svoj nogometni klub, ribičko društvo, ali i Udrugu Sigečko srce. Udruga djeluje kroz šest sekcija, a najvažnije nam je očuvanje tradicije ovoga kraja, promocija naših nošnji... Mi nismo klasična udruga žena, brojimo oko 80 članova, a u rad su uključene cijele obitelji, djedovi, bake... Svatko nađe nešto za sebe unutar naših šest sekcija, ponosno ističite Milica Lukačinec, predsjednica Udruge Sigečko srce

U središtu zanimacije nedavno osnovane Sekcije za povjesnice i starine našao se rukopis Ivana Berute završen još davne 1956. Ivan Beruta rodio se 1892., završio pravni fakultet i dogurao do upravitelja pošte u Novom Sadu, za vrijeme godišnjih odmora dolazio je u Sigetec i zanimao se za povijest svog rodnog kraja, objašnjava Josip Blažotinec. Ne samo da se zanimao već je i vrijedno zapisivao i istraživao, povijest, arhitekturu, školstvo, svećenstvo. Nastalo je tako oko 350 stranica rukopisa koje nije stigao urediti za svojeg života, ipak Sigečani zahvaljujući Ivanu Beruti znaju tko je bio prvi učitelj u njihovoj školi, kako je izgledala stara kapelica ili najstarije kuće u mjestu. Ispričane su u knjizi zanimljive priče o životu mještana.

U Sigecu zasigurno cijene svoju prošlost, može se zaključiti po broju onih koji su nazočili promociji knjige. A kaže se da čovjek bez budućnosti ne razumije sadašnjost i nema sretnu budućnost.