Je su li zagrebačke biciklističke staze dobre?

Bilo bi sigurno zdravije, ponekad čak i brže svakoga dana ići na posao biciklom. Zagrepčana koji su auto i tramvaj zamijenili biciklom svakim je danom sve više. A tko zna koliko bi ih tek bilo da nema te divne zagrebačke infrastrukture!  

Jean-Michelu Cindro-Pyronnetu Michelu bicikl je glavno prijevozno sredstvo. Njime ide na fakultet, ali i u večernje izlaske. Više od nedostatka biciklističkih staza smetaju ga neprimjerene biciklističke staze – staze s rasvjetnim stupovima, neoznačen kraj i/ili početak staze. Staza koja prolazi posred stajališta za autobus. Oznake staza koje su jednostavno vremenom iščezle pa se ne na nekim gradskim križanjima ne zna tko ima prednost. Problem su često i terase kafića koje zauzimaju ili biciklističku, ili pak pješačku stazu, pa često na takvim mjestima, kako nam kaže Michel, dolazi do sudara između pješaka i biciklista. Iako sam nije imao bliži susret s pješacima, kod ljudi koji su svakodnevno na biciklu to i nije neka rijetkost.

Sindikat biciklista, udruga čiji je član i Michael, često je upozoravao Grad na ovakve propuste, ali se oni presporo rješavaju. Kao da se ne planira unaprijed, misli Michael, staze se samo nacrtaju čisto da nečega ima, ne pita se bicikliste i one koji se time bave.

Iako uvijek može bolje, situacija u Zagrebu ipak nije beznadna. Miče se prema boljemu u zadnje vrijeme, ali to je još daleko od toga da se može lagodno voziti po gradu.