Kolekcionar starih 'vura'

Šezdesettrgodišnji Vladimir Balažinec iz Poljane, nedaleko od Ludbrega, strastveni je skupljač satova. Njegova galerija starih vura, posebice zidnih, jedinstvena je. Najstariji je izložak u kolekciji iz 1830. Ovaj je poseban jer se navija svakih četiristo dana, a gromoglasna zvonjava na nekima je poput javljanja onih s crkvenih zvonika.

Prijašnjih se godina do vura dolazilo lakše, jednostavnije, ali im je cijena bila paprena. Danas su jeftinije, no ponuda je slabija. Sve su mu vure jedanko drage - i one skupe i one jeftinije, i lijepe i manje dopadljive. I sve imaju istu namjenu - pokazivati vrijeme.

Sajmove stare krame, popularne buvljake, obilazi po rasporedu: ponedjeljkom je u Koprivnici, četvrtkom i subotom u Varaždinu, nedjeljom posjećuje zagrebački Hrelić. Skuplja ih danju, popravlja noću, zimi u toplome podrumu, ljeti u garaži. Da biste popravili sat, treba zasukati rukave. Posla je mnogo na mehanizmu, drvenim konstrukcijama. Dosta je eksponata, nedostaje prostora.

Da pokrene cijelu kolekciju, kojoj ne zna ni broja, trebao bi mu cijeli dan. Navija ih s vremena na vrijeme jer vura ne smije stalno mirovati. 

Gospodina Vladimira posebno raduje kad njegovu kolekciju posjete najmlađi. Po ustaljenom rasporedu, ne tražite ga ponedjeljkom, četvrtkom, subotom i nedjeljom. Znate da u te dane i dalje neumorno obilazi domaće sajmove.