Gimnastika i sport životna su strast Stjepana Stolnika (70)

Postoje ljudi koji svojim iskustvom i stilom života jednostavno nadahnjuju. Jedan je od njih zasigurno Varaždinac Stjepan Stolnik, iako umirovljenik - aktivan je gimnastičar, trkač i vinogradar.

Gimnastika i sport životne Stjepanove su strasti. Pa ne čudi da je i sa 70 godina u vrhunskoj sportskoj kondiciji. Potekao iz Donje Voće, u obitelji je imao naivne slikare Slavka i Stjepana Stolnika. Dok se on divio njihovu umijeću izrade kravica od gline, oni su se čudili njegovu hodu na rukama. 

Prvi susret sa sportom doživio je Stjepan 1957. u osnovnoj školi, odmah je uvidio pozitivne strane obavezne nastave tjelesnog odgoja i to ga je zainteresiralo za bavljenje sportom. Dolaskom u varaždinsku gimnaziju Stjepan je otkrio čari sportske dvorane, sportska društva i udruge te se, u gradu bogate gimnastičke tradicije, brzo uključio u treniranje gimnastike. Odabrao je sport kao buduće zanimanje te je kao profesor kineziologije i tjelesne kulture radio punih 40 godina. Dugogodišnje treniranje gimnastičara u varaždinskom klubu Vindija preraslo je u strast veterana. Apsolutni gimnastički prvak Hrvatske - iznad 60 godina, ostvaruje vrhunske rezultate na veteranijadama, na posljednjoj u Pragu osvojio je broncu.

Druga je Stjepanova ljubav već tri i pol desetljeća je trčanje. U slobodno vrijeme treniram gimnastiku i trčanje. Dva do tri puta na tjedan idem u gimnastičku dvoranu na vježbanje na spravama, a 1 ili 2 puta tjedno trčim na Dravi – mojoj 'ambulanti za zdravlje'.

U obiteljskoj kući Stjepan ima pravi mali muzej obiteljskog, ali i varaždinskog sporta. Od kad je u mirovini, posljednjih pet godina, istražuje, piše knjige. Njegove su gene, ali i ljubav prema gimnastici naslijedile kćeri Sandra i Rosana. Rosaninoj karijeri ritmičko-sportske gimnastike otac je posvetio knjigu. U samom vrhu bivše države nizala je uspjehe, uz tatinu pomoć i podršku, dakako. Puno toga smo prošli zajedno. To je bilo za vrijeme Jugoslavije, gdje je bilo jako teško. Tatina plaća je bila dovoljna, npr. za jedan moj dres. No, ni danas nije lako. Danas proživljavam isto, ali kao roditelj sa svojom kćerkicom Tenom, mojom nasljednicom, kaže Stjepanova kćer Rosana Mlinarić. Stjepanov unuk Teodor igra rukomet, a 12-godišnja Tena trenira ritmiku 8 godina, i među prvih je pet u Hrvatskoj. Intenzivni treninzi 5 sati tjedno, padovi i ozljede stvarnost su profesionalnih sportašica i sportaša.

Nakon treninga i obiteljskih obveza, bračni par Stolnik kreće na polusatno putovanje kroz Viničke brege. Na razmeđi 4 općine, tik uz granicu sa Slovenijom, u oazi zelenila i mira, obiteljski je vinograd. Supruga Štefanija Stjepanu je neprocjenjiva podrška i pomoć kako u osebujnom životu sportaša tako i u ljubavi prema vinogradu. Rado dolazim radi prirode, zraka. Svježi zrak, fizička kondicija i pogled na ovaj lijepi pejzaž, na Ivančicu, na moju Voćansku dolinu, na lijepu ovu prirodu.

Vitalnost i živost duha kojom je Stjepan Stolnik nadahnuo svoju obitelj i naraštaje učenika i studenata svoju tajnu duguje aktivnom sportskom životu i čarobnoj prirodi.