Otkrijte svijet kipara Tomislava Ostoje

Tomislav Ostoja jedan je od naših najboljih kipara. No ne samo to. Sva vrijedna djela koja je stvorio, stan u kojem je živio – sve je darovao drugima. I tako postao ne samo veliki kipar, već i veliki čovjek.


Na zagrebačkom Gornjem gradu, u Opatičkoj 6, živio je kipar Tomislav Ostoja.  U stanu na 2. katu, kaže, proveo je najljepši period svog života. Taj stan mi sve znači, tu sam imao svoju obitelj, svoju suprugu i sina. Kako sam tragično ostao bez njih, tako sam jedno vrijeme razmišljao što da radim u tom velikom prostoru. Na kraju je odlučio napraviti ono čime se malo koji umjetnik može pohvaliti. Sav je namještaj darovao, a stan je ispunio svojim djelima i preobrazio ga u galeriju, koju je pak darovao Gradu Zagrebu. Kipar Ostoja preselio se u maleni atelje u Medulićevoj ulici.

Iz rodnog Splita stigao je u Zagreb 1952. kad sam došao na studij na Likovnu Akademiju, a i dan danas živim u Zagrebu, pa bio je red da galeriju poklonim Gradu Zagrebu. Donirao sam sve svoje radove, 336 eksponata i stan od 120 kvadrata. I to mi je bilo zadovoljstvo, činiti dobro. Budući sam ostao sam, u grob ne bum ništa nosio.

Već dvije godine u galeriju dolazi jednom tjedno, uvijek srijedom u 10 sati. Do podneva. U to doba vrata su otvorena svima. Tko god želi može ući, razgledati sve ono što je stvarao cijeloga života, a on sam će rado svima biti vodič. Uistinu je ovdje mnogo vrijednih umjetnina, premda kipar Ostoja sam sebe nikada ne hvali. Skroman je unatoč svemu što je stvorio. Nikad se nisam mjerio s nečim što sam napravio, uvijek sam volio nešto novo tako da tu ima nekoliko faza. Imamo brončanu fazu, figurativnu, Otočanke uglavnom. To je bio početak mog rada u majstorskoj radionici kod Antuna Augustinčića poslije Akademije. A onda imam razne stvari, ima jedan ciklus ženskih aktova na temu ljeta.

U Zagrebu je javno izloženih njegovih sedam skulptura. Većinu su građani vjerojatno i vidjeli. Primjerice plivačice na športsko-rekreativnom centru Mladost ili kip Silvija Strahimira Kranjčevića ispred Filozofskog fakulteta. Po cijeloj Hrvatskoj 20-ak je njegovih javno izloženih radova.  

U svojoj 84. godini života i dalje stvara. Nestao bih kad ne bih radio. A što se tiče mog rada ja to volim. Teški je put doći iz provincije, iz Split, u Zagreb prije 62 godine. Nije bilo lako. Niste imali gdje spavat, niste imali što jest, niste imali stipendiju. Nikad nisam bio u radnom odnosu, uvijek sam morao sam hranit obitelj bez plaće…  Svaki ciklus ima svoje, kao i život.

Dok je živ, srijede će provoditi u darovanoj galeriji. Vrata će rado otvoriti svakome tko poželi ući u prostor u kojem se, što u uspomenama, što u djelima, krije cijeli njegov svijet.