U Peru po inspiraciju

Antonia Čačić boravila mjesec dana u Peruu, zemlji kontrasta. Bila je u prilici boraviti nekoliko tjedana s indijanskim stanovništvom, potomcima Inka u Andama.

Putujući Peruom posjetila je  Limu, Huaraz, Chacas, Yanamu, Hangas, Trujillo te arheološke ostatke grada u pijesku Chan-Chana. Najviše se zadržala u malom mjestu Chacas u Andama gdje talijanski misionari imaju svoje misiju, tamo je provela tri tjedna.

Zrak u Limi je suh i stalno je temperatura oko 25 stupnjeva i po 6-7 godina na padne poštena kiša, dok u Andama gdje smo bili postoje kišne i sušne sezone, mi smo bili na izmaku kišne sezone što znači da je bilo po malo kiše svaki dan i puno blata, nije čudno ako u istom danu vidite ljude obučene u zimske jakne ili japanke. Od starijeg stanovništva gore svi nose uglavnom tradicionalnu nošnju u jarkim bojama, s njihovim tradicionalnim muškim i ženskim šeširima

Mjesto Chacas u kojem je Antonija boravila tri tjedna smješteno je na 3 500 m nadmorske visine. Nije me pogodila visinska bolest, ali sve ostale oko mene jest, i visinska bolest  i crijevna viroza. Jednog dana smo išli planinariti kako bismo vidjeli neke pre-Inka ostatke i tada sam tek osjetila da mi je nestajalo zraka pa smo morali često  stajati. Inače svi tamo svakodnevno piju koka čaj koji pomaže kod visinske bolesti, a imate i za kupiti koka lišća u vrećicama koje se žvače jer daje energiju i smanjuje glad. Za koka čaj mogu reći da opušta i podiže raspoloženje.

Kao slikarica Antonija je volontirala u slikarskim i staklarskim radionicama. Radionice vodi volonter Mirko, arhitekt iz Italije koji je u Peru došao sa željom volontirati par mjeseci, međutim, ostao je živjeti u Peruu. Na radionici sam prvo napravila skice u temperi i akrilu, koje sam zatim realizirala u staklu. Mirko je preuzeo postupak, odnosno način na koji sam te skice realizirala u staklu i namjerava od toga napraviti lampe. Inače, u tim se školama (radionicama) školuju djeca iz najsiromašnijih obitelji s okolnih obronaka, koja dobiju i hranu i sve potrebno za školovanje, nauče ih zanatu da bi mogli kasnije od njega živjeti. Oni najtalentiraniji ostanu u radionicama raditi za plaću. Vrlo su vješti u oblikovanju i ugodno je raditi s njima, nema stresa, uvijek je neki smijeh, jako su vedri.

Nakon povratka iz Perua nastao je ciklus slika inspiriran boravkom tamo. Ostala sam fascinirana njihovom kulturom, korijenima, navikama, načinom na koji se oblače s puno boje,  njihovom  fizionomijom i dramatičnim pejzažom Anda, sve to pomiješano u nekakav dojam koji mi se nakon povratka staložio između percepcije i pamćenja.

Ivana Mance iz Instituta za povijest umjetnosti je način na koji je Antonija naslikala svoj dojam nazvala 'kožom slike'. Ciklus je bio izložen u riječkoj Galeriji Juraj Klović, sljedeća izložba s istom temom bit će u Galeriji Green Room u Zaboku do kraja ove godine.