Po Novom Zelandu i Kukovim otocima (Cook Islands)

Ivan Đogić je prije 6 mjeseci dao otkaz i otišao na put. Nedavno se vratio s Novog Zelanda i Kukovih otoka gdje je proveo 3 mjeseca, putovao je autostopom, gotovo bez novaca, spavao na otvorenom.

Dva mjeseca proveo je na Novom Zelandu putujući od juga prema sjeveru da uhvati najviše od ljeta, a onda je početkom jeseni otišao na Kukove otoke u Tihom oceanu i tamo proveo još mjesec dana. Na Otocima je temperatura kroz cijelu godinu između 20° i 30° C, razlika je samo u količini padalina.

Po Novom Zelandu putovao je uglavnom autostopom jer su takvim načinom putovanja doživljaji su najintenzivniji, situacije najinteresantnije, a ljude se najbolje upozna. Bio je spreman odreći se malo komfora u zamjenu za iskustva koja nikad neće zaboraviti.

Prekrasna zemlja impresivnog krajolika i prelijepe prirode - planine, jezera, rijeke, brežuljci, džungle, ocean... Bez obzira što je razvijena zapadna zemlja opet je dosta drugačija od onog na što smo navikli u Europi. Sve razlike koje bi primjećivao svodile su se na činjenicu da je to vrlo udaljena zemlja i istovremeno vrlo mlada zemlja. Primjerice arheološko (!) nalazište od prije samo 150 godina. A udaljenost se očituje i u broju turista koji je neusporedivo manji od broja turista koji posjećuju Hrvatsku. 

Posebno sam oduševljen Maorima s kojima sam proveo deset dana. Iako možda grube vanjštine (veliki, tetovirani, zlatni lanci itd.) vrlo su dragi, gostoljubivi, ponosni i darežljivi. Bio sam pozvan na rođendansku proslavu na kojoj sam od 200 uzvanika bio jedini bijelac. Najponosniji bi bili kad bi im rekao da jedva čekam vratiti se kući pa pričati svojima kako mi je bilo lijepo s njima.

Kukove otoke čini 15 malih otoka u južnom Tihom oceanu, samostalna je to država pod novozelandskim protektoratom. 15 raštrkanih otoka u krugu nekoliko tisuća kilometara. A glavni i najveći otok je pritom manji od našeg Visa. Izgleda kao na razglednicama. Sve ono što se u zapadnom svijetu percipira kao raj - tirkizno more, bijeli pijesak, palme, laguna, šarene ribe. Tri tjedna sam proveo na Aitutaki laguni za koju kažu da je najljepša na svijetu. I stvarno je prekrasna, ali meni osobno to ne može dugo biti zabavno. I zato mislim da ne može biti ljepšeg i interesantnijeg mora od našeg.

Po povratku u Europu izašao sam iz aviona u Amsterdamu i polako stopirao prema Hrvatskoj posjećujući prijatelje putem. U tih 4 mjeseca putovanja nijednom nisam platio za prijevoz ili smještaj. Sveukupno sam 'prestopirao' oko 10 000 km i pritom spavao u šatoru, preko couchsurfinga ili kod dobrih ljudi koje bi putem sreo. Dnevni budžet mi je bio 10€  što je mnogo manje nego trošim kod kuće. Putovanje na tako jedan nekonvencionalan način garantira puno intenzivnije doživljaje i interesantnija iskustva. Po onom principu ''manje je više'.

Družio sam se s Maorima, hodao Mordorom iz Gospodara prstenova, spavao po džunglama, upoznao hrpu interesantnih ljudi, ustopirao jedrilicu, kupao se na rajskim plažama pacifičkih atola te sve u svemu doživio fenomenalna iskustva.