Velinka Burić, čudo goranske naive

Gorski kotar je mnogima inspiracija. Gospođa Velinka Burić (80), rođena Dalmatinka, 60 godina živi u Vrbovskom, okružena prirodom koja hrani njenu ljubav prema licima i oblicima. Iako amaterski, skulpture izrađuje iz kamena, a najdraže su joj one od drveta, koje je obradila priroda, a ona pronašla u šumi i dodala završni 'dodir'.   

Velinka, velikog srca, zavidan je broj svojih skulptura i slikarskih radova poklonila u humanitarne svrhe. Možda je baš zbog toga, danas, njezina galerija omiljena stanica mnogim prolaznicima kroz Vrbovsko.

Promet na staroj cesti kroz Gorski kotar, u naselju Presika, svakodnevno nadgledaju čudnovati likovi od drveta i kamena. Njihova stvoriteljica, nevjesta dvoje ljudi isklesanih u stijeni, teta Velinka inspiraciju, a i većinu materijala za svoje radove pronalazi u šumi. I već s nogu u odbačenim komadima drveta vidi lica i naličja. Sposobnost da u prirodnim oblicima npr. kamenu vidi lica ima odmalena. Majka ju je, u ono vrijeme, usmjeravala na ručni rad, dok ju je otac, pametan i pismen čovjek, podržavao riječima 'nemoj mater ljutit, ali znaš, to ti je baš dobro'

Četrnaestogodišnjakinja, koja je svoje radove u rodnoj Dalmaciji uglavnom skrivala, nekoliko godina kasnije udala se i doselila u Vrbovsko, meku zelenila, okruženu šumama i gorama. Uh, to je meni bilo bogatstvo, rudnik. I onda isto san skrivala, sakrivala san i u sijeno, svugdi.

U slobodno vrijeme skrivala je svoje radove, a u radno, kuhala u obližnjem motelu. Teta Velinka je bila omiljena među posjetiteljima, stoga nije imala mira niti na godišnjem odmoru. Dolazili bi po nju kući i vodili je natrag na posao kako bi ih kvalitetno nahranila. I jednog je dana tako na njena vrata pokucao profesor s akademije likovnih umjetnosti. On je vidio neke moje radove koje ja nisam uspila sakrit i on pita, gospođo Velinka tko to radi, a ja velin ja, a on pita pa imate li još toga,  a ja velin na tavanu. Gospođo, veli, to mora svijet vidit, vi to ne smijete skrivat. I malo pomalo tu godinu imala san sedam izložbi.

Izložbe od tada teta Velinka, koju zovu čudom goranske naive, više ne broji, kao ni slikarske radove, a bome ni drvene figure među kojima se uz Michala Jacksona i Majku Terezu na policama našla i većina predsjednika Lijepe naše. Bili su mnogi u njenoj galeriji, a gotovo da nema zemlje u koju nije otputovao barem jedan Velinkin rad.

S Božje strane urođeno joj je i pisanje. Jedini zaključak koji proizlazi iz Velinkine ljubavi prema goranskoj zemlji i čovjeku jest da mašta, unatoč godinama, zaista može svašta, pa i pomladiti čovjeka za barem pola života.