Kad bi tunere mogle pričati

Malo turističko mjesto Selce nedaleko od Crikvenice ponosi se stoljetnom tradicijom organiziranog turizma. Odnedavno je bogatije za povijesno ribarsku atrakaciju: tuneru. Prošlo je 96 godina od kad je u Selcu još postajala njezina originalna verzija.

Stajaća tunolovka  prvi se put spominje 1438. godine kada su riječkim i kastavskim ribarima dopuštali spuštanje mreža u zaljevu  Preluku. Mi smo otplovili južnije - do Bakarskog zaljeva. Od nekadašnjih 67 tunera od Rijeke do Senja, u nemje  ponosno stoje dvije - svjedočeći o tradicionalnome lovu na tunu - najveću ribu koštunjaču i najveću jestivu ribu.

Prošla su i vremena kada je Bakarski zaljev bio pun k'o šipak. Tuna: velikih i malih.  Više od 20% ukupnoga ulova tune u na Jadranu ostvareno je u njemu. Južnije od Senja je do Lukova Otočkog - nekada mjesto s 950 duša a danas u njemu živi tek 11-ero mještana. Među njima je Branko Rogić, jedan od najzaslužnijih što su i lukovačke dvije tunere ostale sačuvane. On nam je pričao o sudbini svih tadašnjih ribara - puno ribe i puno posla, a oni i njihove obitelji jedva su preživaljavali.

Danas je sve drugačije. Ribari i njihove obitelji, srećom, nisu više gladni, a tune se uzgajaju i zaštićene su godišnjim kvotama ulova. Eh, kad bi tunere mogle pričati....