Peklenica – selo puno crnog zlata

Kakve asocijacije izaziva riječ - pakao? Ne baš najljepše, no pakao, ili kajkavski pekel, riječ je koja je u praslavenskom jeziku značila: smola. Ubrzo će vam biti jasno zašto se jedno selo na krajnjem hrvatskom sjeveru zove Peklenica. Ondje izvire gusta, crna, smrdljiva tekućina koju običavamo zvati - crnim zlatom.

Dok se crnozlatna groznica na još divljem zapadu tek spremala, u europskoj je pitomoj Peklenici bila već uhodan i unosan posao. Prvo je to mjesto na svijetu gdje se organizirano vadila nafta. Peklenica je prva, ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu postala poznata po nalazištu nafte, čak se spominje da je vađenje počelo 4 godine prije nego u Pennsylvanii, objašnjava Ivana Maltarić, predsjednica Mjesnog odbora Peklenica. Otok Brodec se spominje od ranog 14. stoljeća kao poznato izvorište nafte, odnosno pekla, kako je narod nekad nazivao naftu i samim time je ovo naselje, Peklenica, dobilo naziv.

Kažu, dodaje Dražen Srpak, gradonačelnik Murskog Središća, da je ovdje nafta prvi put upotrjebljena i za vojne potrebe. Kad je ban Jelačić, 1848. godine išao u Međimurje, za Mađarsku preko Dravskog mosta u Varaždinu, onda su ga Mađari sa slamom natopljenom u pekel (naftu) obmotali i zapalili. Cijelu noć je gorio.

Pekel se kolima razvozio Međimurjem još u doba Zrinskih. Vadio se uz pomoć tronogih tornjeva, a neki se još sjećaju da je služio kao mazivo za osovine kola, i da su ga neki smatrali ljekovitom. Industrijsko vađenje prestalo je sredinom prošloga stoljeća, jer je bilo neisplativo, tako više nema živih pekleničkih naftaša.

Crni izvor u naselju našega najsjevernijeg grada - Murskog Središća, uređen je uz pomoć europskog novca i na taj način proširena turistička ponuda prošle je godine turističke posjete i noćenja podigla za 15%. Tako, kao konkretna gospodarska korist i kao povijesno-civilizacijska činjenica, polako izlazi iz zaborava da Međimurje leži na rudnom bogatstvu koje su naši preci znali cijeniti