Znate li što je ambrotipija

Starinski fotografski proces wet plate izumljen je 1851. Njime se ručno izrađuju unikatne fotografije na staklu, tzv. ambrotipije (unikatna fotografija na staklu). Danas je u svijetu svega petstotinjak aktivnih fotografa koji se bave ovim kompleksnim i definitivno umjetničkim poslom. Jedini aktivan u nas je Zagrepčanin Robert Gojević.

Robert je grafički dizajner, slikar, osnivač i glavni urednik neprofitnog BLUR magazina. Jednog od cjenjenijih fotografskih časopisa u svijetu. Fotografijom se bavi već dugo. Prije godinu dana svladao je tehniku wet platea odnosno mokre ploče. Tehniku fotografiranja na staklu staru više od 150 godina. Vrlo je komplicirana. No, sudjelovanje u kompletnom fotografskom procesu Robertu je najvažnije. Kad ste u procesu sasvim drukčije vrednujete uradak. Onog trena kad sam počeo raditi wet plate, tek sam tada shvatio što znači bit fotograf. Sva oprema je ručni rad. Jedino je staklo kupljeno, ali također ručno izrezano.
 
Veliki sam ljubitelj fotografije. Fotografiram analogno, digitalno, instant, pinhole, sve moguće vrste fotografije. Ali u svim tim fotografijama to je najčešće jedan klik.

Proces wet platea počinje čišćenjem stakla na poseban način, da bi prihvatilo kolodij koji ručno lijeva u jednom potezu. Staklo s kolodijem se stavlja u srebrni nitrat u tamnu komoru gdje se reakcija stvara oko 3 minute. Najveći je problem doći do kemikalija koje nabavlja izvana. Za svaku je fazu potrebna visoka koncentracija. Pa čak ni tada, do samoga kraja, ne zna hoće li ambrotipija uspjeti. Jer, postoji milijun mjesta gdje može pogriješiti.

Nakon pripreme staklo se stavlja u kasetu pa u aparat. I tek tada slijedi fotografiranje, nakon kojeg se staklo odnosi se u tamnu komoru, i polije se razvijačem, reakciju nakon nekih 15 sekundi treba zaustaviti običnom vodom, a fotografija se pojavljuje na staklu. Iako je veći dio posla gotov - fotografija je još vrlo osjetljiva. Slijedi ples s vatrom, nakon 5 minuta fiksiranja, pa 20-ak minuta ispiranja vodom i sušenja, na redu je lakiranje na plamenu.

Kako bi bila potpuno zaštićena, fotografija se suši dva dana. Samostalno sudjelovanje u svakom djeliću izrade, osim korištenja ni sam ne zna koliko starog fotografskog aparata, Robertu je neopisivo poticajno. Sudjelovao sam u cijelom procesu i na kraju kad držim fotografiju u ruci imam osjećaj da sam stvarno fotograf.