Tamburom do stipendije

Filip Novosel, mladi Brođanin sa zagrebačkom adresom odrastao je s glazbom i za glazbu živi. U njegovoj je obitelji tambura oduvijek zauzimala posebno mjesto, pa je sviranje u tamburaškim sastavima još u srednjoj školi bilo neizbježno.
Svirajući tako sgvaća da je tambura svakako instrument kojem nije dano dovoljno pažnje. Iz nje nije izvučen maksimum. Tu sam nekako vidio priliku da i ja tome dam svoj maksimum i to me nekako zainteresiralo najviše. Mislim da se općenito mora promijeniti percepcija o tom instrumentu, da mu moramo dati prostora da pokaže svoje umjetničke vrijednosti. One su zaista tu, to je neosporivo. Tambura ima jedan poseban timbar, jedan poseban zvuk. Što kaže jedan moj kolega, ni jedan gitarist, ni jedan mandolinist ni jedna instrument ne trza kao što trzaju tamburaši…
Želja za nečim novim, drukčijim i originalnim odvela ga je u svijet jazza. Njegove jazz-improvizacije na tamburi nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Pa tako ni profesore prestižne njujorške škole. Iako im je instrument bio nepoznat, čuvši ga na jednom seminaru u Italiji, očarani zvukom, ponudili su mu stipendiju. Dobio sam priliku raditi s ljudima koji su pisali povijest. S ljudima koji su svirali s onima o kojima su mnoge knjige već napisane. Imao sam priliku upoznati legende koji su s njima živjeli, stvarali i surađivali na dnevnoj bazi. Oni su nam uspjeli prenijeti dio znanja.

Moj definitivno najveći napredak u Americi je to što sam se počeo baviti autorskim radom, pisati vlastite kompozicije na što su nas od prvog dana posebno poticali. Tu sam ostvario neke zavidne rezultate i najviše sam iznenadio samog sebe. Nikad nisam o sebi razmišljao kao o kompozitoru, kao stvaratelju novog glazbenog stila ili glazbenog izričaja.

Život u SAD-u zvučao je primamljivo, no Filip se vratio u Hrvatsku. Planova i ideja za nove projekte i glazbene suradnje je mnogo. Zahvaljujući njemu, buduće generacije tamburaša neće morati u inozemstvu učiti jazz. I ne samo jazz. Filipov glazbeni talent nema granica.