Kineski san i još ponešto

HRT-ova novinarka Silva Celebrini na novinarskom je proputovanju u Kini, odakle za naš portal www.hrt.hr piše o svojim dojmovima.

Dan 4.

Kažu da je san mladog Kineza da se dobro obrazuje, zaposli, oženi se, ima dijete i da pomalo putuje po svijetu i otkriva drugačije običaje i nove zemlje. Voli nogomet i navija za Hrvatsku. Naša im je zemlja poznata po Šukeru i kockicama a tek pomalo otkrivaju je i turistički. Navodno im je želja osnovati čak 40 tisuća nogometnih igrališta za treniranje mladih kako bi u perspektivi i oni jedanput dobili svjetsko nogometno prvenstvo. Biti će domaćini zimske olimpijade i općenito vole sport i rado o njemu pričaju.

Većina njih još uvijek ne govori drugi jezik osim kineskog, što ipak ne vrijedi za one fakultetski obrazovane. Obrazovanje je dakle ključno, a to smo spoznali tijekom ovog boravka u Kini. Recimo mlada urednica hrvatske redakcije Kineskog međunarodnog radija, Nika ili po kineski Yu Xi, oduševila nas je svojim znanjem hrvatskog jezika. Naučila ga je na fakultetu u Kini ali i u Hrvatskoj gdje je očito svoje znanje usavršila. Sada ga svakodnevno teše praveći program na hrvatskom jeziku, a hrvatska redakcija najmlađa je na Kineskom međunarodnom radiju. Točnije nastala je 2008. godine razdvajanjem nekadašnje sprsko-hrvatske redakcije. Tamo smo sreli i bivšu kolegicu iz našeg obrazovnog programa i primijetili da je atmosfera između Kineza i Hrvata izuzetno dobra i prijateljska. Inače svi kineski mediji smješteni su u izuzetnim uglavnom novoizgrađenim prostranim zgradama pa tako i ovaj Kineski međunarodni radio u Pekingu koji ima oko 2000 zaposlenih i svakodnevno emitira program na 65 stranih jezika. Tu nas s ponosom najprije upoznaju sa svojom poviješću i razvojem posebno ističući njihov "facebook" koji se zove weibo i ima kažu oko 300 milijuna korisnika. Sjetimo se da je Kina ogromna zemlja i da se ovdje sve broji u milijunima pa zato ni ovaj podatak nije čudan. Uglavnom vrlo su ponosni na nove medije i društvene mreže koje u svakoj prilici ističu kao svoje veliko postignuće.

Razgovor s kolegama novinarima u toj i kasnije u redakciji dnevnog lista Zheijang Daily u gradu Hanzghou koji pokriva istoimenu pokrajinu Zheijang potvrdio je da se mediji uglavnom podudaraju u svojoj uređivačkoj politici kao i u pogledima na našu zemlju koju smatraju prijateljskom i koju bi kažu rado posjetili. Naši pokušaji da saznamo ponešto o materijalnom položaju kako novinara tako i drugih zaposlenih ili umirovljenika ostao je na priči o kineskom snu i njihovom čuđenju takvim pitanjima. Tek uz puno zaobilaznih priča uspijevamo saznati da su neki prosjeci primjerice u pokrajini Zheijang oko 5 do 6 tisuća juana (otprilike toliko kuna) izvlačimo priznanje da su stanovi skupi a novine jeftine i imamo utisak da su svi nekako zadovoljni svako sa svojim snom koji polako ostvaruje.

A dolazak u Hanzghou razveselio nas je zbog ekoloških i dišnih razloga pa smo mogli konačno uzviknuti - lakše se diše. Pun zelenila ovaj grad poznat je po još jednoj prirodnoj ljepoti- Zapadnom jezeru kojeg čuvaju kao oko u glavi, štite od zagađenja i turistički eksploatiraju. Nije dozvoljeno kupanje u jezeru a uostalom Kinezi baš i ne vole te duboke vode kao što je kupanje u jezeru ili moru. Zato bi na njih kao turiste mi u Hrvatskoj mogli prije svega računati van sezone što bi nam moglo donijeti dobre novce samo da se netko u Lijepoj našoj konačno sjeti te mnogoljudne zemlje i učini nešto u tom pravcu. Svi koje smo susreli izrazili su želju da posjete Hrvatsku i isticali kako znaju da je to zemlja izuzetnih ljepota i kulturne baštine. Toplo bih preporučila našem ministarstvu turizma da za početak dovede poveću grupu kineskih novinara , provede ih po našoj zemlji i upozna s njezinim ljepotama koje će oni zatim prenijeti svojim milijunskim čitateljima, gledateljima, slušateljima.

No vratimo se još malo Zapadnom jezeru koje je na popisu svjetske kulturne baštine a koje je grad Hanzghou uredio, obnovio nadogradio, proširio i zasadio tako da je postao prava oaza prirodnih ljepota,bogata biljkama i životinjama. Jezero je u povijesti vezano uz brojne velike ličnosti kineske kulture a šetnja njegovim otocima i vožnja brodićem pravi je odmor za dušu i tijelo.

Dan smo završili u tipičnoj kineskoj četvrti onako kako je mi Europljani zamišljamo punu šarenih restorana s ne baš ukusnom hranom, koja se nerijetko peče i kuha na samoj cesti, obišli smo trgovine pune lažne i prave svile, pravog čaja, ponekog suvenira i nadisali se čudnih neugodnih mirisa pečenog mesa pitajući se - je li nam to uistinu trebalo nakon onih jezerskih ljepota. Ali eto treba Kinu spoznati sa svih strana.