Vladimir Ivković - znanstvenik, vatrogasac, humanitarac

Da Hrvatska ima izvrsne znanstvenike uvjerili smo se na mnogim primjerima. Jedan od njih je i neuroznanstvenik Vladimir Ivković. Možemo reći da on živi snove mnogih. Radi za svemirsku agenciju, dobrovoljni je vatrogasac, trči maraton i radi za jedno  od najprestižnijih svjetskih sveučilišta. 

Kronološki to je išlo otprilike ovako - gimnazija u Zagrebu s položenom međunarodnom maturom. Studij psihologije i filozofije u Madridu i Beču, magisterij iz biologije u Zagrebu i onda se lansirao u smjeru u kojem i danas ide. Nakon toga otišao sam u Francusku na interantional Space university otkud sam dalje otišao u NASA-u. Tamo sam istraživao za doktoriski iz neuroznanosti u Hustonu i nakon toga post doktorski na Harvard Massachusetts general hospital, prisjeća se dr.sc. Ivković.

Kad narastem letjet ću u svemir, želja je mnogih mlišana, a doktor Ivković barem je koji korak bliže ostvarenju toga sna. Da naravno to bi bilo jako zanimljivo i nekako me to oduvijek interesira tako da je to uvijek opcija negdje daleko u budućnosti, kaže.

A do tada će i dalje biti posvećen svemirskim znanstvenim istraživanjima. Znanost koju ja radim je posvećena proučavanju i razumijevanju promjena koje se dešavaju u mozgu i centralnom živčanom sustavu tijekom leta u svemir, objašnjava.

Ta istraživanja i završen doktorat iz neuroznanosti bili su dovoljni za pozivnicu da kao znanstveni stručnjak surađuje na harvardskom sveučilištu. Trenutno radi kao postodoktorant na Harvardu i u jednoj od bolnica koje spadaju pod Harvard kliničke centre, Massachusetts general hospital.

Živeći u Bostonu, dio njegovog života postao je i najstariji maraton današnjice. U trenutku bombaškog napada 2013. bio je blizu događaja te je odmah priskočio u pomoć. Proveo sam nekoliko sati koji su mi se jako urezali u pamćenje, jer kroz sve to vidite kako su ljudi ustvari dobri, ističe. 

Stoga nije dvojio kada je bostonska atletska organizacija pozvala one koji su prvi priskočili u pomoć unesrećenima da humanitarno sudjeluju u maratonu. 

Upravo je vatrogastvo još jedan važan dio života ovog znanstvenika. Vatrogastvom se počeo baviti 2002. u Hrvatskoj u DVD Gračani koje je njegovo matično društvo. Preseljenjem u Ameriku uključio se u njihova vatrogasna društva. 

Voli pomagati i svjestan je da su i njemu na njegovu životnom putu pomogli mnogi. Tijekom studija puno su mi pomogli ljudi koji su me bez razloga primiili u svoje laboratorije i naučili me, dali mi iskustvo je mi je kasnije pomoglo da ustvari definiram karijeru, ističe Vladimir dodajući da bi to sada želio omogućiti mladim hrvatskim znanstvenicima i znanstvenicama koji to žele da dođu u laboratorje u kojima on radi.

Svoj osobni razvoj i dalje vidi u Americi, osim poslovna iz snova za NASA-u i Harvard, veže ga i jedna posebna veza s djevojkom hrvatskih korjena. I to govori da Hrvatska  ima posebno mjesto u njegovu srcu - a obitelj i prijatelji uvijek su dobra pozivnica za posjetu domovini.