Jožekov turopoljski raj

Prije dvadesetak godina imao je moždani udar. Život mu se nakon toga potpuno promijenio. Duboko u šumi i daleko od gradske vreve Josip Pavišić ili za prijatelje Jožek stvorio je svoj komadić raja.

Kad su mi doktori preporučili nemojte gledat puno televizor, vježbajte, odlučio sam - idem ja tamo u šumu, bum ja u miru umrl. Onda sam tamo počeo raditi sve ovo, počeo sam uzgajati grah, luk češnjak pa čičok i sve te stvari. Puno sam zdravstveno dobio. Prije su me se tresle ruke, tresle su mi se noge a pogledajte me sad. Ja sam danas zdraviji nego prije svojih 40 godina, s ponosom priča gospodin Jožek.

Zdrav, aktivan i vitalan - danas većinu vremena provodi na svojemu imanju desetak kilometara udaljenom od rodnog Kurilovca. Imam tu turopoljske svinje koje su uredile vrt. Na svoj način sadim luk sa steljom, uzgajam taj čičok, koze imamo. Sve samo za svoje potrebe. Praktički ništa ne prodajemo, možda nekad poklonimo višak. Tako da razvijamo samoodrživo gospodarstvo jer smo mi tako nekad živjeli, ističe Jožek.

A on živi punim plućima. Unatoč zdravstvenim teškoćama, vedar i pozitivan duh nikada ga nije napuštao. U malenoj drvenoj kući koju je sagradio, kaže, ima sve što mu je potrebno. Pa se nerijetko dogodi da ovdje i prespava.

Njegova životna filozofija vrlo je jednostavna. Smatram da se čovječanstvo previše odvaja od prirode. Jer kak su rekli, Bog je uzel zemlju pa je napravil čovjeka od zemlje. Po meni to znači da je čovjek dio zemlje. Ljudi se previše odvajaju, idu sve na tehniku. Ja smatram da treba sagledati prirodu i saživjeti se s prirodom, otkriva svoju filozofiju Josip Pavišić.

Univerzalnog recepta za sretan i ispunjen život nema. Najvažnije je slijediti svoje snove. Jožek to čini.