Duhovna lirika Josipa Sanka Rabara

Čak i oni koji ne vjeruju u Boga vole duhovnu poeziju Josipa Sanka Rabara.

Ti čistiš ulice s marljivim smetlarima i dimnjake s dimnjačarima,
voziš nas u tramvajima,
pjevaš nam preko radija ljubavne pjesme,
ljudi sjede u svojim stanovima nijemi od čežnje...


Tako o Isusu pjeva ovaj samozatajni pjesnik, nekad borbeni ateist. Boga je otkrio kada se teško razbolio. Začudila ga je spoznaja da je oduvijek bio u njegovoj blizini.

I njegov novi roman Ludilo i obraćenje govori upravo o tom duhovnom iskustvu, o životu, bolesti, ljubavi... Rabarov Bog nije neki strogi sudac na nebesima, nego dobroćudni suputnik čovjekove svakodnevice.
Supruga Živka nije samo životna suputnica, nego i inspiracija. Odluka da se uda za pjesnika jedna je od boljih u životu, voli reći Živka. Jer pjesnici otkrivaju svjetove za koje nismo ni mislili da postoje.

Ovi dani pred blagdan svjetlosti za njih imaju posebno značenje. Svaki dan donesu čovjeku iskustvo i Uskrsa i Božića i Velikog petka. Poezija koja teče njihovim danima ima snagu lijeku. Unatoč bolesti i svakodnevnim borbama koje uz to idu njihov je dom pun radosti, topline i smijeha. Onoga koji je na rubu suza.