Upoznajte svjetskog putnika i fotografa Paula Prescota

Koliko je lijepa naša zemlja i zašto se upravo u njoj skrasio, otkrit će vam svjetski puntik i fotograf Paul Prescot. Ja se zovem Paul Prescott i ja sam pola Englez i pola Francuz. Moja mama je Francuskinja i moj tata je Englez. Živio sam u Africi i Francuskoj, proputovao sam svijet i sad živim u Hrvatskoj, predstavio se na hrvatskom jeziku.

Po zanimanju fotograf, a po načinu razmišljanja svjetski putnik. Ipak, prije šest godina skrasio se u Lijepoj našoj. Na prvi pogled bilo je to idealno mjesto za život, s prekrasnom obalom i mediteranskom klimom. No sve je to palo u drugi plan kada se suočio s hrvatskom birokracijom. Samo za vizu morao je ispuniti 26 obrazaca. Nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, kaže, ipak je lakše. Iznenadio ga je i hrvatski način života.

Laetitiu Moreni i Giovannia Valea, novinare iz Francuske, odnosno Italije, Paul je upoznao na konferenciji. U Hrvatskoj rade kao dopisnici za  novine i planiraju ostati još barem tri godine. Svi troje uče hrvatski i muku muče s padežima.

Novinarski trojac budućnost vidi i u zajedničkoj suradnji na internetskoj stranici - Ćevapi club - na kojoj objavljuju reportaže o Hrvatskoj i cijelom Balkanu. Zašto smo odabrali Ćevapi klub? Ćevapi su balkansko jelo. Ako kažeš ćevapi u Sarajevu ili ćevapi u Beogradu ili Zagrebu, svi znaju što je to. Ljudi se smiju i pitaju zašto ćevapi, to ne zvuči pretjerano lijepo, ali mislim da je to pamtljivo ime u medijima, objašnjava Paul.

Paulu je bicikl omiljeno prijevozno sredstvo. Na dva je kotača prošao 5000 kilometara po Indiji i 3000 po Novom Zelandu. Bicikl je poput mojih drugih nogu. U Zagrebu je lijepo voziti bicikl, iako je katkad malo opasno. Moj san za Zagreb je da postoji cesta samo za pješake i bicikliste. Automobilima je namijenjeno 99,99 posto cesta. Zašto ne bi mogao biti jedan posto za bicikliste i pješake, pita se ekološki osvješteni fotograf.

Park Maksimir mu je jedno od najdražih mjesta u gradu. U njega dođe kad ima problema ili je loše raspoložen. Do sada je proputovao 50-ak zemalja. Za Hrvatsku kaže da je jedna od najljepših. Ponajprije zbog prirodnih ljepota i netaknute obale.

Hrvatska vlada i država obećavaju mnogo novca od eksploatacije nafte u Jadranu. Govore o 100 bilijuna eura u 25 godina. No hrvatski turizam donosi veću zaradu u 25 godina i novac ide izravno u džepove građana. Dok u ovom slučaju neće ići građanima, nego u državni proračun i privatne džepove. Još nešto želim reći, mladi ljudi odlaze iz Hrvatske, to znači da nema mladog duha ovdje. Na primjer, vlada govori o bušenjima u Jadranu, a nema mladih ljudi koji će prosvjedovati protiv toga, napominje Paul Prescott.

Oduševljen je zagrebačkim trbuhom grada, kako nazivaju tržnicu Dolac. Osim što je dobar za kupnju namirnica, izvrsna je kulisa za fotografiranje. Kad dođem ovamo, imam osjećaj da mogu razgovarati s ljudima. Kad dođete u supermarket, nemate s kim razgovarati. Ovdje je atmosfera izvrsna. No čudi me visoki PDV na hranu. U Njemačkoj nema PDV-a na hranu, a u Hrvatskoj je 25 posto, čudi se Paul.

Najviše volim fotografirati ljude. Pokušavam uhvatiti ljudsku dušu. Često mi ljudi kažu - tvoje fotografije su nekako posebne. Nastojim razgovarati s ljudima prije nego što ih fotografiram. Ne volim se skrivati. Razgovaram s ljudima, nastojim shvatiti tko su i onda ih fotografiram. Pogled, komunikacija između mene i te osobe, to je ta razlika u mojim fotografijama, objašnjava svoju filozofiju.

Sloboda u odlučivanju i biranju projekata te putovanja diljem svijeta - sve su to prednosti posla slobodnog fotografa. Paul je u Hrvatskoj pronašao drugi dom. Iako to često zaboravimo - živimo na prekrasnom mjestu. Paul nam to pokazuje svojim životom i fotografijama.