Nemojte ovo sami pokušavati u svojem parkiću

Kad se prije deset godina pojavio Madonnin spot za pjesmu Jump, činilo  se nemogućim da ljudi skaču s jednog na drugi krov zgrade. Možda je kompjuterska animacija, bile su sumnje. No, nekako se u isto vrijeme ta vještina kretanja i savladavanja prirodnih prepreka - pojavila i u Hrvatskoj.

Mirko, Miroslav, Emanuel i Tomislav strastveni su zaljubljenici u parkour, koji se isto zove kao i vještina prelaženja prepreka za konje, jedino se drugačije piše. Ljudi koji se bave parkourom zovu se trejseri.

Siromašna djeca u pregrađu Pariza pokušala su oponašati ninje kornjače i japanske samurajske tehnike. Kako nisu imali novca za plaćanje dvorane, trenirali su vani, na prirodnim preprekama. I onda je sve krenulo. Jer, trenirati se može svugdje, a potrebne su vam samo tenisice, trenirka i snažna volja. Jedino što se morate naviknuti na znatiželjne poglede prolaznika.

Kad gledate s kojom lakoćom dečki skaču, veru se po zidovima ili hodaju po tankom rukohvatu, čini vam se kao da su potomci Bruce Leea. No, ništa od ovoga nije slučajno. Da bi se prepreke savladale, potrebno se držati pet osnovnih načela. Prva, nema pobjednika, nema gubitnika, to je vještina nije sport. Drugo, morate biti oprezni dok trenirate. Treće, morate imati poštovanje prema ljudima koji su oko nas. Četvrto, poštujte mjesto na kojem trenirate. Ako nas netko zamoli da odemo s tog mjesta, mi odemo. Peto, bilo tko može doći k nama, objašnjav Miroslav Pečatnik.

Pomicanje vlastitih granica, savladavanje straha, izoštravanje svih osjetila... čitav je niz darova koje dobivate treniranjem ove vještine. Koliko će nekome trebati da preskoči neki zid, to je pak individualno. Stoga, nije zgorega na kraju napomenuti - nemojte parkour izvoditi sami u svojem parkiću.