Ceremonija čaja - japanski način života

Englezi imaju popodnevni čaj koji se obično pije u 17 sati, dok mi čaj obično pijemo zimi ili pak uz prehlade i ostale bolesti. No u japanskoj kulturi ispijanje čaja ima jednu sasvim drugu dimenziju.

11-godišnji Tatsunori Hashimoto iz Tokija sve o ceremoniji čaja naučio je od majke i bake. Riječ je o jednom od najpoznatijih oblika japanske kulture.

Ceremonija čaja nije samo ceremonija. To je japanski način života i sastoji se od raznih oblika umjetnosti poput kaligrafije i cvjetnog aranžiranja. To je vrlo posebna umjetnost i mi kroz ceremoniju čaja pronalazimo sebe, objašnjava njegova majka Kaori Hashimoto.

Njoj je, pak, znanje prenijela njezina majka. Soyu Murakami majstorica je čaja škole Urasenke, jedne od tri najstarije škole japanske ceremonije čaja. Ceremonija čaja kakvu danas poznajemo nastala je prije četiri stotine godina. Od tada se smanjio broj ljudi koji je prakticiraju. Ali sada sve više mladih počinje vježbati, rekla je profesorica Murakami. Zato joj je posebno drago što je interes pokazao i njezin unuk.

Ceremonija čaja, kao mnogo toga u Japanu, ima strogo određena pravila. Za goste je vrlo važno pravilo da dođu točno 15 minuta prije ceremonije. Ne prije toga ni poslije toga. To je vrlo važno kako bi se pripremili za ulazak u posebnu prostoriju za čaj.

Čaj se ispija u tri gutljaja, a cijela ceremonija obično traje četiri sata. Prije čaja jede se slatkiš koji nije baš velik jer je to bilo vrlo vrijedno u prošlosti. Čaj se pije u tri gutljaja kako bi se postigla ravnoteža između slatkiša i čaja, objašnjava Kaori Hashimoto.

Tijekom ceremonije razgovor je sveden na minimum. U današnje vrijeme razgovara se o svakodnevnim stvarima, ali kada je ceremonija nastala, njome su se bavili muškarci i razgovaralo se o vojnoj taktici, politici i poslovima šoguna. S vremenom su se počele baviti i žene te poslovni ljudi i na taj način čuvamo tradiciju, istaknula je profesorica Murakami.

Unutrašnji mir, gostoljubivost i jednostavnost važne su karakteristike te tradicije. Nešto čega u današnje vrijeme, čini se, imamo sve manje.