Vlakić Ćiro na milost i nemilost lopovima

U krugu nekadašnje šećerane u Belome Manastiru već nekoliko godina na milost i nemilost lopovima ostavljen je vlakić Ćiro. Ondje nema zaštitarske službe pa „sekundarci" svako malo ukradu po dio tog zaštićenog kulturnog dobra. Slučaj je prijavljen i policiji koja sada traga za nepoznatim počiniteljem. No, pitanje je tko je zapravo odgovoran za sudbinu svjedoka baranjske povijesti.

Za ovo naselje vlak je bio žila kucavica. Dakle, on je prevozio učenike u školu, on je prevozio radnike s posla, domaćice su išle na tržnicu, djevojke su išle na randevu. On je prometovao od ranog jutra do kasnih sati, do 10 navečer.

U tišini, skriven od pogleda, ali u srcima mnogih Baranjaca. Vlakić Ćiro proživljava svoju agoniju. Više nema dimnjaka ni prednjeg odbojnika, ali ni mnogih drugih dijelova. Sjeća ga se i Ivan Tormaš. Njime je putovao u školu u Beli Manastir. Uz ovaj vlak vezane su brojne uspomene brojnih ljudi i vjerujem da svakog od njih boli srce kada vidi kako sada ovo izgleda.

U Ćiri se nekad putovalo, drugovalo, ljubovalo. Danas  - propada. Što zbog zuba vremena, što zbog onih koji za malo novca prodaju baranjsku povijest. A od 11 takvih vlakova koji su onuda nekad vozili - ovo posljednji.

Nažalost, to je strašno. Nama odlazi u nepovrat. Mi za neke stvari ni ne znamo više kako su izgledale. Možemo se samo sjećati po fotografijama. To nam nekad nije dovoljno za rekonstrukciju, kazala je pročelnica Konzervatorskog odjela u Osijeku Ivana Sudić.

No, nije Ćiro jedino blago koje propada u krugu tvornice. Krade se i s Lilike - parne lokomotive iz 1900. Oba su dobra u vlasništvu Grada Belog Manastira koji za njihovu obnovu vrijednu više od milijun kuna novca nema.

Ali i smo poduzeli neke druge korake. To je da ćemo u vrlo kratkom roku lokomotivu s ova tri vagona pa i ovu drugu lokomotivu koja je na drugoj dispoziciji prenijeti u zatvoreni prostor, izjavio je Ivan Doboš, gradonačelnik Belog Manastira.

I tako će se čuvati od kradljivaca. Kojima za takvo zlodjelo prijeti kazna zatvora i do tri godine. A Ćiru i Liliku pokušat će se spasiti europskim novcem. Na ponos građana i užitak turista koji dolaze u Baranju.

U svakom slučaju ova vrijedna baština koju mi svakodnevno stavljamo pod zaštitu jer je to način da se dođe isto lakše možda do sredstava iz EU je put za novu namjenu, nova radna mjesta i za obnovu cijele Baranje, kazala je Ivana Sudić.

Pa da među ostalim, gradić Peyton, kako su nekada zvali ovo naselje, ponovno zablista u punom sjaju. Kao i Šećeransko jezero u čiju je obnovu uloženo 5 milijuna kuna i koje iz dana u dan sve više nalikuje na moderno izletište.