Jednom učiteljica - uvijek učiteljica

Učiteljica u mirovini Anica Došen Dobud (95) prava je predstavnica učitelja, iako u mirovino ne posustaje, nedavno je izdala i knjigu Istarska učiteljica.

Učiteljica Ana. Tako je i danas zovu. Tom lijepom, plemenitom zanimanju dala je cijelu sebe. Pa i danas u 95. ne odustaje. Piše za djecu, inspirira se njihovim razigranim svjetovima zbog kojih i približavanje stotoj ponekad izgleda poput igre. Čak i kada je otišla u mirovinu, rado je posjećivala svoje male prijatelje u vrtićima.

U njezinu zagrebačkom stanu mnogo je knjiga, uspomena, ali i stvaralačkog ugođaja. Voli učiteljica Ana taj trenutak kada čarolija pisanja počne. Tako je od djetinjstva do danas.

Kad sam otišla u mrovini nisam bacila koplje u trnje što narod kaže, najgore je sjesti i opustit se, ja sam radila, radila sam čak i intezivnije jer sam počela pisati, a pisanje je jedna nevjerojatno mentalna gimnastika, ispričala je Ana Došen.

Da je ta mentalna gimnastika doista djelotvorna, svjedoče svi oni koji upoznaju učiteljicu Anu. Ili pročitaju barem neku njezinu misao.

Rođena Bosanka, iz zavičaja Branka Ćopića, cijeli je radni vijek provela u Istri pa se njezina knjiga i zove Istarska učiteljica. Od daleke 1945. radila je u hrvatskim školama po zabačenim selima na Bujštini dok je taj dio Istre bio u sastavu Slobodnog Teritorija Trsta. Bile su to i godine neimaštine, a mlada je učiteljica počesto plaću dobivala u naturi. Otada je prošlo mnogo godina, no neke se stvari ne zaboravljaju.

Učiteljica Ana savjetuje današnjoj djeci da više borave u prirodi, a manje u iluzijama društvenih mreža. I da mnogo čitaju. Jer katkad nas pjesmice koje naučimo u djetinjstvo griju cijeli život.