Hrvatski Afro-Japanac

I dok mnogi odlaze iz Hrvatske, drugi upravo ovdje nalaze svoju sreću. Tako je i Afro-Japanac iz naše priče odrastao putujući s majkom po svijetu, dok u Dubrovniku nisu pronašli svoj dom. Hrvatsku je prihvatio kao jednu od svojih domovina, ovdje stvara, voli ali i dalje hvata svaku priliku da putuje.

Kazuhiro Tamari pravi je svjetski čovjek, i izgledom i stilom života. U genima nosi japanski i afro-indonezijski kod, a dom je pronašao u Hrvatskoj. Sve je to vrlo zapetljana priča koju Kazuhiro kao pravi Japanac započinje uz čaj.

Moja je majka odlučilakrenuti na put oko svijeta kada sam imamo 3 godine i onda smo putovali iz Japana prema zapadu, svašta vidjeli, ali kad je završila u Dubrovniku upoznala je mog sadašnjeg oca tj. očuha Željka i tamo se na neki način skrasila, priča Kazuhiro.

I tako je Hrvatska postala baza iz koje su dalje živjeli malo u Njemačkoj, malo u Japanu, pa opet u Dubrovniku. S japanskim je turistima obišao u svaki kutak Lijepe Naše. 

A angažman u kazalištu krivac je za Kazuhirove česte selidbe u sve veće gradove Hrvatske. Do kazališta sam došao preko dragog prijatelja Ivana Lea Leme, on mi je pokazao čar kazališta tako da sam se zaljubio u ovaj svijet, nastavlja. 

Glumio je u nekoliko predstava i iako se nije uspio upisati na Akademiju dramskih umjetnosti, o glumi mnogo uči. Trudim se na svoj način, učim iz raznih drugih izovra. Pokušavam biti u kazalištu ali želim raditi i druge stvari kao ova igraonica koju radim, objašnjava dalje Kazuhiro.

Zajedno sa svojom djevojkom Beti Mihajlović, otvorio je dječju igraonicu, ali malo drukčija, baš kao što je i Kazuhiro. Shvatili smo da možemo imati nešto što je između igraonice i vrtića. Jer Zagrebu fali mjesto gdje i roditelji mogu nešto s djecom raditi, da nije samo mjesto di se klince ostave da skaču, da ima neki smisao da klinci budu kod nas.

Osmislili su mnoge zabavne i edukativne programe za djecu, ali i njihove roditelje. Naravno, unesen je i dah kazališta. U igraonicu se stupa članstvom i zatim se otvaraju vrata dječjoj znatiželji. Prvo upoznaju zanimljivog Kazuhira.

O planovima za budućnost Kazuhiro kaže: U Hrvatskoj sam mislio ostati koliko mi se bude dalo, ali s obzirom da sam se odlučio skrasiti na neki način mi se sada čini da ću se ovdje ostati mnogo duže nego sam očekivao

Životne pustolovine pretvara u prilike za rad koji znači uživanje. Sve to u Kazuhirvu slučaju izgleda kao novo putovanje njegova nemirnog duha,  ali odsada s vjernom suputnicom.