Upoznajte posljednjeg mlinara u ivanečkom kraju

Još prije pola stoljeća Hrvatska je bila prepuna potočnih mlinova, a mlinari su bili najcjenjeniji i najbogatiji ljudi u selu. No nakon pojave mlinova na struju, potočni su propali i često su samo ruševine. Naša je ekipa pronašla posljednjega pravog mlinara u ivanečkom kraju.

Za bijeg iz vreve i od problema idealne su planine i brežuljci. Zagorci su povlašteni, posebno u ivanečkom kraju. Brojni potočići izviru podno Ivanščice te stvaraju slapove i kaskade. Voda je čista i hladna, pa su česti gradski ljudi s praznim bocama. Došli smo malo pogledati mlin i skužili smo da varaždinska voda ne valja pa dolazimo ovdje po vodu, rekao nam je Emil Herceg iz Varaždina.

Dolaze ljudi po vodu, ali i po pravo domaće kukuruzno brašno. Nedelja je, idealno za izlet a kupimo i friškog domaćeg brašna, ističe bračni par Melita i Hugo Kukec.

Uz potočić Bistricu već se više stoljeća vrti Friščićev mlin. Nekoliko generacija živjelo je od ovog posla, no ne i Stjepan. Nema profita, samo ljubav. Propali su mlinovi najviše zbog pojave struje, mlinova čekičara i danas više nema potrebe da bi se to delalo, objasnio je Stjepan Friščić.

Još prije pola stoljeća bilo ih je pedesetak, danas je Stjepan posljednji potočni mlinar u ivanečkom kraju. No, reći će, brašno je drukčije od onog samljevenog na struju. Velika je stvar kaj se melje na kamen, to su ljudi odmah ocijenili, mlinovi na struju imaju prevelike brzine i dolazi do pregrijavanja brašna, rekao je Stjepan.

Ipak, nije ovo fini posao. Ruke su žuljevite, oči suze. Možda je zbog toga Stjepan Friščić posljednji mlinar na Bistrici.