Suđenje Perkoviću i Mustaču - burno u sudnici i izvan nje!

U Münchenu je pred Višim pokrajinskim sudom okončan prvi dan suđenja pripadnicima jugoslavenskih i hrvatskih tajnih službi Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću zbog suučesništva u ubojstvu hrvatskog emigrantskog političara Stjepana Đurekovića u Wolfratshausenu pokraj Muenchena 1983.

Prvi dan je protekao u čitanju optužnica i čitanju dokumenata koje je obrana Josipa Perkovića dostavila sudu kao materijal koji bi mogao koristiti u daljnjoj obrani. Predstavnici Glavnog državnog odvjetništva Wolf Dieter Dietrich i Lienhard Weiss pročitali su optužnicu u kojoj se Perkoviću predbacuje da je zasad nepoznatim izvršiteljima ubojstva predao ključeve garaže u kojoj je Đureković 1982. ubijen, a Mustaču da je kao Perkovićev nadređeni dao nalog za ubojstvo Đurekovića. Za postupak je predviđeno 50 ročišta, a presuda bi trebala biti donesena potkraj travnja iduće godine. Za suđenje su akreditirana 133 novinara od čega 15 iz Hrvatske.

Josipović očekuje pravedno suđenje, Milanović bez komentara, Leko ne želi sudjelovati u pravnim bitkama

Zdravku Mustaču se konkretno predbacuje da je suoptuženom Perkoviću u Zagrebu ili negdje drugdje i to prije 28. srpnja 1983., dakle prije ubojstva Đurekovića, kao nadređeni dao nalog za planiranje ubojstva hrvatskog emigranta Đurekovića. Nakon detaljnog opisa počinjenog djela, odvjetništvo zaključuje kako je nalog za ubojstvo stigao od zasad neidentificiranih osoba u komunističkom vrhu. Državno odvjetništvo nadalje polazi od toga da je ubojstvo Stjepana Đurekovića inicirao jugoslavenski komunistički čelnik Mika Špiljak koji je time htio ukloniti svjedoka koji bi mogao svjedočiti u slučaju ilegalnih poslova svog sina Vanje, koji je također kao i Đureković bio visoki dužnosnik u državnoj naftnoj kompaniji Ina. Državno odvjetništvo je zaključilo kako se radi o ubojstvo iz kako se čini, političkih razloga, dakle iz posebno niskih pobuda.

Na konferenciji za tisak koja je uslijedila nakon okončanja današnjeg suđenja, državni odvjetnici nisu isključili mogućnost da sudsko vijeće na osnovi dokaza tijekom suđenja na kraju optužene osudi zbog samog ubojstva, umjesto suučesništva, kao što je bilo u slučaju Pratesa koji je na kraju osuđen za suučesništvo iako je optužnica bila podignuta zbog pomaganja u ubojstvu.

Optuženi su se tijekom suđenja preko svojih odvjetnika izjasnili kako se zasad neće očitovati o događajima ili osobama tijekom suđenja. Nakon toga su suci krenuli s čitanjem dokumenata koje je obrana dostavila sudu pri čemu se radi o pismima koje je Perković posljednjih godina slao sudskom vijeću koje je sudilo Krunoslavu Pratesu kao i Bundestagu i ministru unutarnjih poslova te tadašnjem hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu. Sadržaj pisama se svodi na pokušaj diskreditacije glavnog svjedoka optužbe u slučaju protiv Pratesa te mogućeg svjedoka i u ovom procesu Vinka Sindičića odnosno, u pismu hrvatskom predsjedniku, na prikazivanje Perkovića kao osobe koja je pokušala dijelove nasilne emigracije privoliti na odustajanje od nasilja te se zalagala za integraciju dijelova emigracije u hrvatsko društvo nakon proglašenja neovisnosti.

Suđenje je nakratko prekinuto kada je predsjednik sudskog vijeća Manfred Dauster prekinuo Perkovićeva odvjetnika Antu Nobila koji je pokušao pročitati izjavu u kojoj se od državnih odvjetnika traži da se očituju u vezi sa spoznajama koje posjeduje obrana po kojima je najmanje jedan svjedok pod utjecajem Njemačke obavještajne službe (BND) od koje prima upute kako svjedočiti i novčane nagrade. Predsjednik sudskog vijeća je Nobila upozorio da protokolarno postavljanje ovakvih zahtjeva u ovoj fazi procesa nije moguće, nakon čega je dogovoreno da Nobilo izjavu sudu dostavu u pismenom obliku u ponedjeljak.

Na početku suđenja predsjednik sudskog vijeća Dauster je zamolio osobe koje se nalaze na listi svjedoka, a koje su uočene u publici, da smjesta napuste sudnicu.

U trenutku kada je sudac na oštar način upozoravao Nobila na kršenje protokola dio publike u sudnici je zapljeskao, nakon čega je sudac zaprijetio da će, ukoliko se ovakvo ponašanje ponovi, isprazniti sudnicu.

Optuženi tijekom prvog dana suđenja nisu pokazivali znakove uzbuđenja, Perković je cijelo vrijeme sastavljao bilješke, dok je Mustač relativno nezainteresirano pratio izlaganja. U jednom trenutku sudac Dauster je Mustača upitao osjeća li se dobro ili želi pauzu, što je Mustač odbio.

Prvi dan suđenja izazvao je veliko zanimanje javnosti, a dio sudnice za posjetitelje je uglavnom bio ispunjen pripadnicima hrvatske zajednice u Njemačkoj. Suđenje se nastavlja u ponedjeljak a ispitivanje svjedoka, kako je priopćio Viši pokrajinski sud, počet će 4. studenoga.

Prosvjednici pred sudom izvrijeđali Nobila

Ispred zgrade Višeg zemaljskog suda u Münchenu okupilo se uoči suđenja više desetaka prosvjednika. Pripadnici hrvatske zajednice prosvjedom traže procesuiranje ubojstava hrvatskih emigrantskih političara koje su izvele jugoslavenske tajne službe. Prosvjednici su prilikom dolaska na sud vrijeđali Perkovićeva odvjetnika Antu Nobila. 

Stjepan Đureković - motivi ubojstva

Osamdesetih godina prošloga stoljeća Stjepan Đureković bio je jedan od uspješnijih direktora u Ini. Zbog optužbi za pronevjeru za trgovanja naftom 1982. napustio je Jugoslaviju i preko Austrije otišao u Njemačku. 28. lipnja 1983 je ubijen u garaži u bavarskome mjestu Wolfsrathausenu. Za njegovo je ubojstvo 26 godina poslije na doživotni zatvor u Njemačkoj osuđen Krunoslav Prates, i to na temelju iskaza drugog agenta Udbe Vinka Sindičića. U presudi suda u Münchenu stoji kako je Prates upravo Perkoviću predao ključeve garaže u kojoj je Đureković ubijen, a Perković je ključeve predao ubojicama.

Kolateralna žrtva borbe za političku prevlast nakon smrti Tita?

Što donosi početak suđenja Perkoviću i Mustaču i kako se suočiti s prošlošću -  analizirali su gosti u jutrošnjoj emisiji Hrvatskog radija 'U mreži Prvog'. Povjesničar Hrvoje Klasić poručio je kako treba istražiti zločine u ime komunizma, ali i djelatnost hrvatske emigracije. 'Nisu svi u emigraciji samo pisali pjesme, već je bilo onih koji su bili klasični teroristi', dodao je.

Istraživački novinar Željko Peratović tvrdi da je prije ubojstva Đureković trebao doći u Hrvatsku posvjedočiti o korupcijskom skandalu koji se dogodio u Ini. Naručitelj ovoga ubojstva kojem se sudi u Njemačkoj je Mika Špiljak, tadašnji član Predsjedništva SFRJ. Njegov sin Vanja Špiljak i sin pokojnog Josipa Broza, Miša, bili su upleteni u veliku korupcijsku aferu u Ini. U tu aferu, i to mnogo manjoj mjeri, bio je upleten i pokojni Đureković, tvrdi Peratović.

Sve je, kažu svjedoci vremena, počelo nakon smrti Josipa Broza Tita i borbom za ekonomsku i političku prevlast među njegovim potencijalnim nasljednicima. Mika Špiljak, moćni hrvatski kadar, na udaru je Stane Dolanca, tada šefa savezne policije, kaže Anđelko Jagačić, jedan od direktora u Podravci 80-ih godina prošlog stoljeća. Poslove je za Dolanca, tvrdi, odrađivao Pavle Gaži, član Predsjedništva SKH, CK SKJ, sekretar unutarnjih poslova Hrvatske. Jagečić je dodao da je hrvatski dio Udbe, u kojoj su bili Mustač i Perković, morao znati za ubojstvo Đurekovića.  

Vinko Sindičić: Lagao sam

Vinko Sindičić radio je za Udbu još od druge polovice 60-ih godina prošlog stoljeća i to, prema pisanju medija, pod kodnim imenima Mišo i Pitagora. Povezuje ga se s nizom atentata i ubojstava istaknutih vođa hrvatske emigracije. Godine 1998. Vinko Sindičić osuđen je na 15 godina zatvora zbog pokušaja ubojstva hrvatskog emigranta Nikole Štedula u Škotskoj 1988. Deset godina poslije izručen je Hrvatskoj gdje mu se sudilo za ubojstvo Brune Bušića u Parizu 1978. No 2000. godine je oslobođen. Tada je izjavio da su mu to namjestili ljudi u Hrvatskoj, po nalogu Britanaca.

Prates za DW: Angažirao me Perković 

Krunoslav Prates je u intervjuu Deutsche Welleu ispričao kako je tijekom njegova boravka u Njemačkoj prvi put došlo do kontakta s jugoslavenskom tajnom službom 1975. Angažirao me gospodin Perković. S Perkovićem se često čuo, uvijek kratko, a sastajali su se jednom do dva puta godišnje. Na pitanje zna li tko je ubio Stjepana Đurekovića, odgovara da pretpostavlja da ga je ubila Udba. No, za priču da iza toga stoji Mika Špiljak kaže da je apsurdna.