Novčana segregacija

Vlasti New York Cityja nedavno su odobrile gradnju novog nebodera s predviđenim zasebnim ulazom za kupce najluksuznijih stanova, te drugim ulazom za sve ostale stanare. Tzv. "vrata za siromašne" još su jedan simbol dubokog jaza između Amerikanaca koji imaju i onih koji nemaju. Čini mi se da je ta podjela u hrvatskom društvu manje rastezljiva nego što je to u SAD-u. 



U Americi, siromaštvo - ili čak izostanak titule bogataša - prikazuje se kao vlastiti izbor. Oh, svi bismo mi mogli biti milijunaši samo kada bismo to htjeli. Bogate i moćne društvo doživljava bogatima moćnima na račun nekakvih superiornih osobina koje ih odlikuju. Te osobine mogu proizlaziti iz njihove kulture, inteligencije ili radne etike. Nužno, oni koji ne pripadaju gornjim ešalonima društva nisu isključeni zbog nekakvog sklopa okolnosti, već se to gleda kroz neku vrstu osobnog defekta ili inferiornosti. Da, bogatstvo Donalda Trumpa dokazuje da je on bolji od nas ostalih.



Uspjeh ili smrt



Takva perspektiva dijelom seže u američku priču. Kako biste uopće mogli propasti u zemlji mogućnosti? Iako je istina da su djeca i unuci siromašnih imigranata općenito postigla mnogo više od generacije koja je prva stigla u zemlju, bilo je mnoštvo onih koji nisu uspjeli. Opstalo je svega oko 60 posto imigranata koji su došli u Ameriku krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Ostalih 40 posto vratilo se kućama. No pošto smo mi zemlja uspjeha,  svatko tko propadne sigurno nije dovoljno jako žudio uspjeti. Krivnja uglavnom ostaje na pojedincu, ne na okolnostima.



Koga poznajete 

U Hrvatskoj je drukčije. U državi koja se često prikazuje kao zemlja kojom vladaju nepotizam, veze i prijateljske usluge, ljudi su svjesni da su okolnosti svakog pojedinca uvelike zaslužne za njegov društveni položaj. Vaš uspjeh ne doživljava se isključivo kao produkt vašeg rada, nego koga sve poznajete i koliko dobro ih poznajete. 

Dobijete ono što platite 

Štoviše, interesne grupe u SAD-u čine sve što mogu da pogoršaju već postojeće posljedice razlika u primanjima. U mojoj Oklahomi, proračun za obrazovanje srezan je za 25 posto, dok konzervativni zastupnici potiču ekspanziju privatnih škola. To će rezultirati još većim podjelama: kvalitetno obrazovanje za one koji to mogu priuštiti i manje obrazovanja za one koji ne mogu. Ujedno, imamo ograđene kvartove za one koji mogu priuštiti pojačanu sigurnost, kao i odlično zdravstveno osiguranje za one koji ga mogu platiti. 

U konačnici, još uvijek smo susjedi 

I u Hrvatskoj postoje razlike, ali iz moje američke perspektive ne čini mi se da su te razlike onolike kolike mogu biti u SAD-u. Bogatiji i oni ne baš dobrostojeći još uvijek žive jedni uz druge. Poznajem vlasnika uspješne tvrtke koji dijeli kat s parom umirovljenika, u zgradi u kojoj živi nezaposlena obitelj. Ljudi iz svih sfera života voze se istim tramvajima, hodaju istim ulicama i šalju svoju djecu u iste škole i na fakultete. 

Geto? 

Većina američkih gradova podijeljena je na dobar dio i loš dio. To su šifre za ne-tako-siromašan i za siromašan dio grada. Kad sam prvi put došao u Hrvatsku, znao sam pitati ljude u Splitu i Zagrebu gdje su "loši dijelovi grada". U većini slučajeva, umjesto konkretnih odgovora dočekali su me zbunjeni pogledi sugovornika. Nije mi trebalo ništa više reći. 

Kao hrvatski zet i Amerikanac kojemu je rodno mjesto Tulsa - Oklahoma, često sam šokiran, zbunjen, ali i ugodno iznenađen razlikama u načinu života između SAD-a i Hrvatske. Zato sam i počeo pisati Zablogreb. Ovaj blog zapravo je još jedan pokušaj da shvatim mnoge od tih razlika. Kao član engleske redakcije u međunarodnom programu Hrvatskog radija, želim dočarati Hrvatsku ljudima engleskih govornih područja i ujedno protumačiti ponešto iz tih dijelova svijeta Hrvatima. Glas Hrvatske na svojim mrežnim stranicama donosi i englesku verziju ovog bloga.