Olimpijska ljubav jača od svega

Olimpijski trenuci ponosa, slave i još jedne velike sportske radosti. Četvrti put u karijeri Ivica Kostelić osvojio je olimpijsku medalju, najveće priznanje u svijetu sporta. I još jednom srebrnog sjaja.

U sezoni s velikim problemima Kostelići su ponovno sjajno tempirali formu, a Ivica se opet vinuo u svjetski vrh. Srebro u Sočiju kao prethodnica olimpijskom završetku jedne briljantne karijere u kojoj je utkano toliko boli, patnje, operacija i velikih izazova, ali i karijere prožete uspjehom, radošću, slavljem i – znanjem. Da, vrhunskim znanjem…

Jer, najveća je vrijednost znati u pravom trenutku pokazati, a ostalima dokazati da ste najbolji. Drugi su prolazili, mijenjali su se, a ja sam ostao... Tu se krije odgovor. Dok su drugi bili prolaznici, on je punih osam godina sjao olimpijskim sjajem osvojenih, i iznova osvajanih medalja oko vrata. Ogromnom težinom odzvanjale su Ivičine riječi kavkasko-crnomorskim horizontima. Koji su i njega, poput Janice u godinama prije, doveli u predvorje olimpijske besmrtnosti.

Olimpijske igre jesu najveći svjetski sportski događaj. Olimpijska medalja jest najveće priznanje u sportu. Ivica bi i sam rekao vjerojatno i u čovječanstvu što postoji... Kad možda onako pomalo i zlurado pomislite – pa da, sve je to tako, ali šteta za zlato… I prije nego što nastavite, a ne morate imati čak ni zluradosti u mislima… 

Alpsko skijanje u programu Zimskih olimpijskih igara je od 1936. Kombinacija je uvijek od starta bila izuzetno cijenjena disciplina. Koja ukazuje na svestranost, doista pravu kombinaciju brzine i tehnike… Na ZOI-ju nitko nikada nije osvojio tri uzastopne olimpijske medalje u kombinaciji… pa još k tome istoga sjaja… Pa još k tome uzevši u obzir mušku i žensku konkurenciju. Ali, ni to nije sve. Ovo se pravilo odnosi na sve discipline alpskog skijanja, sve skijaše i skijašice kroz višedesetljetnu povijest. Ni u jednoj disciplini, tri put zaredom… Bez obzira na sjaj… A Ivica triput, pa još istog srebrnog sjaja...

Jutarnji spust u Roza Hutoru dok u Hrvatskoj još nije ni svitalo, unatoč lošoj sezoni u Svjetskom kupu navijestio je dan za pamćenje. Ivičin spust bio je jedan od njegovih najboljih u životu. Natko je također bio u pritajenoj igri. Ako drugi podbace, a on bude dovoljno dobar. Za medalju nije bio, za plasman među 10 na kraju – da. Sa šestim vremenom na slalomskoj stazi koju je postavio Ante Kostelić.

Pinturault nije izdržao slalomske zamke, Ligety i Miller nisu bili na visini zadatka, Baumann je kasnio, Janka nije dovoljno dobro pratio… Nabrajanje bi potrajalo. Ali, jedan bolji, pa i nakon slaloma na +13 ipak se morao naći. Nastaviti još tzv. sočijevsku tradiciju. Nije nikada u kombinaciji pobijedio u Svjetskom kupu, čak nije bio ni na pobjedničkom postolju… ali je novi olimpijski pobjednik. Švicarac Sandro Villeta čiji su rezultati ove sezone bili obećavajući - i ništa više od toga… Ivica je ostao 34 stotinke udaljen od zlata, a Viletta korak ispred. Poput Ligetya u Torinu i Millera u Vancouveru.

No, obitelj Kostelić deseti je put osvojila medalju na Zimskim olimpijskim igrama, Hrvatska jedanaestu ukupno od neovisnosti. Riječ je o raritetu svjetskih razmjera, osobito u svijetu alpskoga skijanja. Pa i znatno više. U raspodjeli olimpijskih odličja Ivica i Janica nadmašili su primjerice proslavljeni talijanski trkački dvojac Giorgia i Manuelu di Centu za jedno srebro. To isto Ivičino kombinacijsko, super-kombinacijsko… Kostelići su postali najuspješnija skijaška obitelj u povijesti Zimskih olimpijskih igara.

A ni na još jednu toliko dragu tradiciju nisu zaboravili. Četvrti put zaredom Hrvatska je osvojila medalju na Zimskim igrama na – Valentinovo. Simbolika koja nije mogla biti ljepša. Potvrđujući kako je u ovom slučaju sportska i olimpijska ljubav bila jača od svih posrtaja i prepreka. Ili baš njima unatoč. Kao u najljepšim pričama, i u onim životnim, u stvarnosti koja nas okružuje. I u kojima još uvijek ljubav može biti iznad svega.

Ako je prava, iskrena, bez dvostrukih mjerila i kriterija. Samo takva pobjeđuje, sve je ostalo varka…I koja će Vam, kao i Janici, Ivici i Anti Kosteliću, te svima koji su sudjelovali u njihovim višegodišnjim uspjesima, ako se držite tih kriterija - vratiti osmijeh na lice. Zbog nečega tako jednostavnog. Zbog najobičnije jednostavnosti, zbog dobronamjernosti i poštenja koji su ih krasili, zbog ogromne ljubavi prema sportu koji im je ugrađene u temeljima njihovog sportskog dostignuća izgrađene emocije uzvratio na najljepši mogući način.