Vrt za svakoga

Kad biste me pitali što je to sve tipično za Njemačku, jedna od stvari koja bi se našla na popisu je i Schrebergarten, ili u prijevodu Schreberov vrt. Riječ je o malim parcelama u gradskom vlasništvu, u pravilu na rubnim dijelovima grada, koje građani zakupe te na njima sade voće, povrće, često i ukrasno bilje. Male su to oaze mira u užurbanom gradskom životu. U Njemačkoj ih ima gotovo milijun. U Hrvatskoj je trend urbanih vrtova započeo u Varaždinu, Virovitici i Ivanić Gradu. Ove godine je i Zagreb došao na red: nedavno je pokrenut projekt nazvan Gradski vrtovi, zasad na četiri lokacije u gradu.

Krajem 19.stoljeća u Leipzigu liječnik Moritz Schreber, po kome su vrtovi kasnije dobili ime, htio je omogućiti djeci radničke klase zdraviji život i više kretanja na zraku. Tako su nastale zelene površine na kojoj su se ta djeca pod nadzorom pedagoga jednostavno igrala. No, tek je učitelj Heinrich Karl Gesell na tim livadama, kao još jednu aktivnost za djecu, zasadio vrtove. Ubrzo su se djeci u brizi za vrtovima priključile njihove obitelji, sve više površine se zasađivalo i nastali su prvi Schreberovi vrtovi. Što je u početku bilo promoviranje zdravijeg života, zapravo se vrlo brzo pretvorilo u nužnost. U Europi 20. stoljeća, poharanoj svjetskim ratovima, ti vrtovi su se po uzoru na njemački model proširili i mnogim obiteljima bili jedan od glavnih izvora hrane. Tako ih se danas na desetke tisuća može naći i u Poljskoj, Slovačkoj, Velikoj Britaniji, Belgiji, Danskoj, Austriji, Luksemburgu, Švicarskoj i Nizozemskoj.

Schrebergarten je u Njemačkoj način života. I naravno, njihovo korištenje savršeno je uređeno tzv. Zakonom o malim vrtovima. Gradska površina daje se udrugama na korištenje, dakle morate biti član da biste uopće mogli zakupiti vrt. Osim članarine plaćate malo više od jednog eura po danu za samo korištenje zemlje, struju, komunalije i osiguranje. Parcele ne smiju biti veće od 400 m2, a barem na trećini mora biti zasađeno voće ili povrće isključivo za vlastitu potrebu. Stereotipni zakupci građani su starije dobi, srednja klasa ili socijalni slučajevi, ali posljednjih godina sve se više mladih ljudi i obitelji počelo zanimati za te vrtove. Žele mir od gradske vreve, uzgajati bio povrće i voće, hobi u zelenilu i naučiti djecu više o prirodi. Jednostavno: nešto više od onog što im mogu pružiti parkovi i balkoni, ali ipak manje zahtjevno nego vikendice van grada. Tako se dogodilo da je potražnja veća od ponude, a liste čekanja su dugačke.

U Zagrebu je projekt Gradski vrtovi krenuo u svibnju ove godine te je naišao na veliko zanimanje i pozitivne reakcije građana. Zasad postoje četiri gradska vrta, a u planu ih je još nekoliko na raznim dijelovima grada. Korištenje je bez naknade na dvije godine, a po isteku roka dobivate mogućnost daljnjeg korištenja pod uvjetom da ih održavate. Ukoliko se pak i prije isteka roka utvrdi da ne koristite parcelu, a ima i takvih slučajeva, ona vam se oduzima te se daje sljedećem korisniku na listi ili uvrštava u ponudu sljedećeg javnog poziva. Sasvim fer model.

I sama sam posjetila jedan od vrtova i porazgovarala s ljudima koji ih obrađuju te zaista vidim samo pozitivne strane ovog projekta. Što zbog njemačkog iskustva, što iz zatečenih prizora u tom zagrebačkom naselju i dojmova vlasnika vrtova. Osim što ljudi uzgajaju vlastito, zdravo voće i povrće te tako štede nezanemarive iznose novca, ujedno se i rekreiraju. Umjesto da nakon posla sjednu pred televizor, umjesto da sjede na kavi u zadimljenim prostorima, idu u svoje vrtove. No, i društveni aspekt je istaknut: vrtovi povezuju ljude. Njihovi vlasnici se druže, razmjenjuju savjete, brinu se za vrtove drugih i sklapaju nešto poput susjedskih, često i prijateljskih odnosa.  Na koncu, i čisto estetski je puno ugodnije oku vidjeti te obrađene površine umjesto zaraslih i zapuštenih livada. Mogu samo reći: zeleni palac gore!

 - - - - - - - - - - - - - - - -- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Otkrivanje novih i zanimljivih mjesta, ljudi i događaja pričinjava mi veliko veselje, a još više me veseli kad ta otkrića mogu podijeliti s drugima – upravo tomu služi ovaj blog. Pri tome, kao jedna od Njemica u međunarodnom programu Hrvatskog radija Glas Hrvatske, posebno želim njemačkim govornim područjima približiti našu zemlju sa svim njezinim zanimljivostima. Stoga na stranicama Glasa Hrvatske možete pronaći i njemačku verziju bloga.