Kampiranje - životni stil

Priroda, ekologija, avantura, sloboda - tako bih ja objasnila pojam kampiranja. To je mnogo više od uživanja na godišnjem odmoru, to je zapravo način života, kompromis s prirodom. Kamperi su posebni ljudi, otvoreni, solidarni i spremni nekoliko dana provesti u suživotu s potpunim strancima. Čim nogom stanete u kamp, u zraku se osjeća pozitivna atmosfera.

Od malih nogu kampiram. Svakoga ljeta dok sam živjela u Argentini kampirala sam s  hrvatskim društvom, iako tamo nije toliko razvijena ta kultura slobodnog vremena. Znali smo se smjestiti u pravom  kampu, ali i na “divljaka”. Najljepše uspomene vežem za kampiranje u netaknutoj prirodi nas 30-tak. Pranje suđa u moru, zbog velikih je valova znalo biti pravi izazov. Vodu smo koristili isključivo za piće tako da je bilo umijeće opstati u prirodi dva tjedna. U takvim ekstremnim prilikama sve ljudske vrline i mane izbiju na vidjelo, a to nas je u konačnici dodatno zbližilo.

Hrvatska je pravi raj za kampere. Poznata je europska kamping destinacija zbog koje stranci prelaze tisuće kilometra da bi podigli “dom” uz neku divnu plažu hrvatskoga Jadrana. Kampovi su drugi najznačajniji segment smještajne ponude hrvatskog turizma - čine čak 23 % ukupnog smještajnog kapaciteta. Ima ih svih kategorija: od dvije do pet zvjezdica. U Hrvatskoj postoji 235 kategoriziranih kampova (srednjih i velikih) te 284 kampova u domaćinstvima (malih kampova) u kojima je od početka sezone do kraja 8. mjeseca prošle godine ostvareno 14,4 milijuna noćenja.

Zanimljiva mi je činjenica da su top kamperi u Hrvatskoj Nijemci, dok odmah iza njih slijede Slovenci, Nizozemci, Talijani, Austrijanci, Česi pa tek onda Hrvati. Iako je kampiranje jako razvijeno u zemlji, Hrvati nisu kamperski tip. Koliko god ružno zvučalo, smatram da većina mojih sugrađana ima “prokletstvo” kuće ili rodbine na moru, pa tako svake godine idu na godišnji u ista mjesta. Dok kamperi imaju potpunu slobodu kretanja, pa im je čitava obala na raspolaganju. Tako sam i sama prošla gotovo čitavu jadransku obalu.

Hrvati često misle da ljudi koji kampiraju to čine iz ekonomskih razloga, ali može biti i jako skup hobi. Bolje opremljeni kampovi više i naplate tu uslugu, dok se u manjima obiteljskim može proći povoljnije. Isprobala sam praktički sve kategorije i nekamo se rado vraćam, dok drugdje ne bih ni da mi plate.

Što se tiče ponašanja u kampu, za najpoželjnije susjede smatram Nijemce. Koliko god ih bilo, oni su uvijek pristojni i tihi. Dok naši prvi susjedi Slovenci rado idu “čoporativno”, okupljaju se oko jednog šatora ili kućice, što stvara nesnosnu buku. Hrvate gotovo nismo sreli i čak su nas vlasnici malih kampova znali čudno pogledati, u smislu: “Što vi tu radite?”

S godinama sam postala “profi” kamper, svake godine imam bolju opremu i više razumijem bit. Svoje prvo jadransko kampiranje pamtit ću po teškom ruksaku na leđima s kojim sam prešla kilometre i kilometre, spavanju na tvrdom tlu, kuhanju svega i svačega u  jednom malom lončiću, sjedenju na podu… Danas imam malo veći šator (iako to još nije to), spavam na madracu za napuhavanje, imam odlično plinsko kuhalo, stol, stolice, i mogu reći da sam postala pravi kamper konformist. Međutim, neki stvarno pretjeruju. Vidjela sam kamp kućice sa boljom opremom od one koju ja imam doma za život: frižider, ledenica, televizor, satelitska, mikrovalna, klima, solarni paneli, itd. Ali najvažnije je od svega: nikako ne smije nedostajati kamperskog duha. Sve se drugo nekako nadomjesti.

*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-

Drukčiji pogled na svakodnevne događaje. Dvije trećine života provela sam u Buenos Airesu, a kako je dio argentinskoga mentaliteta pozitivan odnos prema životu, tako i ja na događaje u Hrvatskoj pokušavam gledati sa svjetlije strane i povlačiti paralele sa situacijom u Argentini. Budući da radim u španjolskoj redakciji Međunarodnog programa Hrvatskoga Radija – na Glasu Hrvatske, imam priliku upoznati španjolsko govorno područje sa događajima u Hrvatskoj preko španjolske verzije ovoga bloga.