Grüße von der Adria


Ma Hrvatska je najljepša zemlja na svijetu! Ta neskromna misao sinula mi je nekoliko puta tijekom mojeg ovogodišnjeg ljetovanja na ruti: Split, Hvar, Krk, Cres, Lošinj, Murter, Zadar.

Kristalno čisto more, panorame koje oduzimaju dah, mirisna vegetacija, skrivene uvalice, gradovi čije ulice i zidine odišu poviješću – to su samo neki od razloga mog oduševljenja iz godine u godinu. Ima tu i malo sentimentalnosti: Jadran me vraća u minhensko djetinjstvo i ljetne ferije, do onog trenutka kad prvi put ugledate more i jednostavno znate da ste doma.

Hrvatski Jadran, gledan mojim očima, zaista nudi ponešto za svakoga, bilo da traži veća i posjećenija mjesta, ili samotni mir. Osobno mi je draža druga varijanta, no ipak volim navečer popiti piće i poslušati dobru glazbu. U tom pogledu otoci su se pokazali kao dobitna kombinacija. A Hvar je dobar primjer.

Ako ste željni provoda, tu ćete ga naći gotovo svaki dan, a samo petnaestak minuta vožnje autom dijeli vas od osamljenih plažica. Zalutate li u unutrašnjost otoka, pronaći ćete stara slikovita sela, konobe s dobrom hranom, te vidikovce s prekrasnim pogledom. 

Moj favorit s ovog putovanja ipak je Cres – usitinu netaknuta priroda, plaža Mali bok, simpatično ribarsko selo Valun, stari gradić Lubenice na 378 metara nadmorske visine sa desetak stanovnika i plažom Sv. Ivan u podnožju. Dva dana pokazala su se prekratkima za istraživanje toga kvarnerskog otoka, pa se sljedećih godina zasigurno vraćam. A onda ću opet skoknuti i do Lošinja, točnije u magični Veli Lošinj koji me oduševio šarenim kućicama i zgradama.

No, ruku na srce, superlativima nažalost ne mogu opisati i turizam u Hrvatskoj. On je pomalo kontradiktorna kombinacija onog najboljeg što se gostu može ponuditi s jedne i ne baš tako sjajne usluge s druge strane. Putovala sam avionom, busom, autom, trajektom i katamaranom; bila sam smještana u sobama, apartmanu i kampovima, jela sam po restoranima, fast foodovima i pekarama. Zaključak? Nema pravila.

Na istom otoku sam tako s društvom u jednom kampu primljena gotovo preko volje, dok nas je u drugom kampu nekoliko kilometara dalje primilo najljubaznije osoblje čitavog putovanja. Nekim sobama i apartmanima koji su mi bili ponuđeni prijeko je potrebno osvježenje. Uvođenje češćih trajektnih, a pogotovo katamaranskih linija, u ljetnim mjesecima odavno je nužno. Objašnjenje za situaciju da u splitskoj zračnoj luci punih 40 minuta čekate transfer do grada jer vozač čeka i zadnji avion tog dana kako se ne bi morao vraćati - ne mogu naći. Isto tako neću shvatiti da usred ljeta kafići ili restorani rade do dva popodne ili da se gostu samo dobaci „we're closed“ dok oni vide da je pola stolova popunjeno.  Nekad je bitan samo osmijeh i topla riječ. Da, znam, svatko može imati loš dan...ali on bi trebao biti iznimka, a ne pravilo. Poznajem strane turiste koji se godinama vraćaju u isto mjesto na Jadranu ne toliko zbog ljepote nego upravo zbog toga što su primljeni otvoreno i srdačno.

Znam također da je već bezbroj puta rečeno kako se nećemo zauvijek moći oslanjati samo na iznimnu prirodnu ljepotu naše zemlje, te njezinu kulturnu i povijesnu baštinu. Ali još ima previše ušiju koje kao da nikad nisu čule kako samo ulaganjem i zalaganjem možemo doći do dugoročnih pozitivnih rezultata. Volimo reći da smo nova turistička zvijezda Europske unije – zasjajimo onda punim sjajem.




Otkrivanje novih i zanimljivih mjesta, ljudi i događaja pričinjava mi veliko veselje, a još više me veseli kad ta otkrića mogu podijeliti s drugima – upravo tomu služi ovaj blog. Pri tome, kao jedna od Njemica u međunarodnom programu Hrvatskog radija Glas Hrvatske, posebno želim njemačkim govornim područjima približiti našu zemlju sa svim njezinim zanimljivostima. Stoga na stranicama Glasa Hrvatske možete pronaći i njemačku verziju bloga.