Zagrebački salon

Identitet. Riječ je to koju svi razumijemo i naizgled ju je lako definirati, ali dubljim promišljanjem shvatimo da baš i nije tako. Postoje razne vrste identiteta, postoji velik broj faktora koji utječu na i određuju identitet i teško je sve te parametre uzeti u obzir. No, ako pitate moju dvoipolgodišnju nećakinju, odgovor nije težak. Kadgod joj tepam, dobijem istu reakciju: Ja nisam miš/buhtlica/žabica..., ja sam Ema!

Ovogodišnji, 48. Zagrebački salon, vrti se upravo oko identiteta. Kako mi objašnjava autorica koncepcije, mlada umjetnica Tea Hatadi, ta tema se na neki način nametnula uzimajući u obzir ulazak Hrvatske u Europsku uniju, odnosno čitav kontekst u kojem će Salon nastajati i u kojem će ga se moći vidjeti. Također, identitet je nešto čime su svi umjetnici uvjetovani kad pristupaju svom radu. Tako da nema umjetničkog djela koji nema neki identitet i ne bavi se identitetom. U tom smislu svaki se umjetnik mogao naći u toj temi i staviti rad u taj kontekst, naglašava Tea.

Za Salon je prijavljeno 180 radova, žiri je odabrao njih 37. Nije se puno radova direktno referiralo na ulazak u EU. Možda umjetnici nisu imali tu potrebu, a možda je i ignoriranje te teme također svojevrstan komentar. Iznimka je slika-slagalica Duje Šuvara. Posjetitelj prema zadanom predlošku treba složiti sliku koja prikazuje plavu zastavu sa simbolom Europske unije – krugom žutih zvjezdica, a umjesto jedne zvjezdice naslikan je hrvatski grb. Slaganjem i pomjeranjem dijelova slike nalazi se mjesto Hrvatskoj. Neki će lakše, a neki teže doći do rješenja.  Šuvarov rad sigurno je među omiljenijim radovima posjetitelja. Čitak je i jasan na prvu, dodaje Tea.

Većina ostalih umjetnika u svojim radovima bavila se vlastitim doživljajem pojma identiteta, pitanjem što on znači i obuhvaća.  Tea i ja smo se složile da se pri tome idejom i izvedbom posebno istaknula Maja Rožman svojim Zvučnim crtežom. Uz bijelo platno obješene su slušalice – čujete zvuk olovke na papiru, slušate kako nastaje crtež, ali sam crtež ne možete vidjeti i ostaje na vama da ga zamislite.

Osim prijavljenih i odabranih radova, posjetitelji imaju priliku vidjeti i radove šest umjetnika koje je sama Tea pozvala, a to su: Ivan Ladislav Galeta, Vlasta Žanić, Branka Cvjetičanin, Boris Cvjetanović, Dalibor Martinis i Goran Trbuljak. Tea je smatrala da je bilo bitno u Salon uklopiti i radove starije generacije umjetnika koji su već prepoznati i van granica Hrvatske.

Iako je teško izdvojiti samo jedan rad, na mene je najveći dojam ostavila Branka Cvjetičanin sa svojom She story. Ona kroz priču triju generacija žena iz svoje obitelji – bake, majke i nje same – vrlo uspješno propitukuje ne samo vlastiti već i identitet Hrvata kroz povijest. Od Austro-Ugarske početkom 20. stoljeća do današnje Hrvatske, odnedavno zemlje članice EU. Cvjetičanin nas navodi na promišljanje o našoj vlastitoj priči unutar tog razdoblja – mene sigurno jest. Jer i sama umjetnica kaže da njezina priča ni po čemu nije posebna te da ima na tisuće sličnih.

Žiriranje je provedeno u ponedjeljak, a u subotu ćemo saznati tko se prema stručnom mišljenju najviše istaknuo. Tako da još imate vremena posjetiti izložbu! Možda i vas jedan od tih radova potakne na to da uđete u sebe i promislite tko ste i što vas čini onima koji jeste. Bitno je to znati, složit će se i moja mala nećakinja.

                    ------------------------------------------------------------------------------

Otkrivanje novih i zanimljivih mjesta, ljudi i događaja pričinjava mi veliko veselje, a još više me veseli kad ta otkrića mogu podijeliti s drugima – upravo tomu služi ovaj blog. Pri tome, kao jedna od Njemica u međunarodnom programu Hrvatskog radija Glas Hrvatske, posebno želim njemačkim govornim područjima približiti našu zemlju sa svim njezinim zanimljivostima. Stoga na stranicama Glasa Hrvatske možete pronaći i njemačku verziju bloga.