Argentinski poučak

Postali smo 28. zvijezda - nakon više od 9 godina, od kad je Hrvatska stekla status kandidatkinje za punopravno članstvo u EU. Završio je proces koji jednima budi nadu u bolju budućnost, dok drugima pobuđuje strah od gubitka hrvatskog identiteta.

Na Braču su proslavili velikom feštom pod imenom PDV - Posljednja domaća večera. Pitam se o čemu to oni? Kako posljednja domaća večera? A onda se pitam što to meni nije jasno? Je li za to kriva Argentina?

Odrasla sam među ljudima koji uvijek govore Moja Domovina, premda mnogi nikad u životu nisu zakoračili na hrvatsko tlo. Ta sredina njeguje i čuva hrvatske običaje iako ne zna ni beknuti na hrvatskom. Oni su stvorili svoju malu Hrvatsku u novoj zemlji u kojoj su se našli spletom povijesnih okolnosti. Pa se pitam zar Domovinu ne čine ljudi, a ne politika?

Politika brije svoje. Mora pratiti određene trendove, donositi odluke, sviđale se one narodu ili ne. Ali tu smo mi da nastavimo čuvati svoju tradiciju, običaje, hrvatski identitet – tako uvijek mislimo mi, Hrvati iz dijaspore. Koji smo uspjeli očuvati svoj identitet tolike godine tako daleko. Čega se onda boje Hrvati iz Europe?

I nakon ulaska u EU, ljudi u Hrvatskoj će raditi iste poslove. Neki poduzetnici će proširiti biznis i na ostale članice. Kupovinu ćemo obavljati u manje-više istim dućanima, samo s možda malo proširenim asortimanom. Studenti će imati priliku studirati u Europi.

Zapravo, čini se da će se malo što će promijeniti u svakodnevnom životu. Tko bude želio, imat će priliku upustiti se u novi početak u Europi. Tu pogotovo mislim na mlade, koji se često zgražaju kada čuju da živim u Hrvatskoj svojom voljom i odlukom. A  ja, naprotiv, svakome želim da se barem jednom u životu upusti u novi svijet. Da iskusi kako je biti daleko od svoga mjesta. Da shvati: gdje god bio na svijetu, nije lako početi iz nule - bilo u Argentini 1945., Hrvatskoj 2003., ili Europi 2013.

Ponekad mi oni isti ljudi s kojima sam odrasla znaju reći: Lako tebi, ti živiš u Hrvatskoj! Njima je Hrvatska obećana zemlja, kao što je i meni bila kad sam odlučila napustiti rodni Buenos Aires. To se pokazalo točnim - djelomično. Jer je tu kvaliteta života, koliko god onima koji su tu rođeni bilo teško, na jednoj višoj razini nego u Južnoj Americi . O kojoj opet drugdje vlada krivi dojam - da se ljudi samo zabavljaju, po cijeli dan plešu salsu i tango...

Zato moram priznati: u Hrvatskoj me nitko nije dočekao s buketom ruža i učinio mi životni put lagodnim. Naprotiv, svašta sam prošla od borbe s birokracijom do nezaposlenosti i samoće. Ali trud se isplatio. Danas, nakon deset godina tvrdoglave ljubavi, s ponosom mogu reći: ovo je moje mjesto pod suncem! A sad sam dobila i svoju zvijezdu. U srcu sam Europe. I mogu Hrvatima besplatno dijeliti argentinski poučak: na nama je da iskoristimo najbolje što nam se nudi u velikoj europskoj obitelji, a da pri tom ne izgubimo sebe i svoj identitet.

                               ----------------------------------------------

Drukčiji pogled na svakodnevne događaje. Dvije trećine života provela sam u Buenos Airesu, a kako je dio argentinskoga mentaliteta pozitivan odnos prema životu, tako i ja na događaje u Hrvatskoj pokušavam gledati sa svjetlije strane i povlačiti paralele sa situacijom u Argentini. Budući da radim u španjolskoj redakciji Međunarodnog programa Hrvatskoga Radija – na Glasu Hrvatske, imam priliku upoznati španjolsko govorno područje s događajima u Hrvatskoj preko španjolske verzije ovog bloga.