Za Merkel, protiv inflacije!

Ispred Eurotornja u Frankfurtu na Majni prosvjeduju radnici, beskućnici, siromašni i studenti. Usred krize upozoravaju financijske moćnike što je sve na kocki. A učestala pisanja u Americi i Britaniji kako će euro propasti, stvaraju lošu atmosferu među štedišama u Europi, a najsiromašniji strahuju kako će najveći teret krize pasti na njih. “Može li se euro još spasiti?”, upitao je novinar ovog vikenda u Berlinu njemačkog ministra financija. “Da!”, odgovorio je Wolfgang Schäuble, čovjek kojeg u kolicima gledamo već mjesecima na svim najvažnijim mjestima na kojima se rješava kriza. “A za pet godina?”, ustrajao je novinar. “Da!”, kaže ministar i dodaje: “Ako izdržimo ovu krizu i pravilno odlučimo, a uvjeren sam u to, pokazat će se – euro je TA stabilna valuta svijeta!”.

Schäuble neće euroobveznice koje bi odmah smanjile rizik i pritisak kamata na Italiju i slične zemlje, ali bi bez stroge štednje i nadzora samo bi vjerojatno odgodile krah. Europska središnja banka kupila je od svibnja 2010. na primarnom i sekundarnom tržištu državnih obveznica iz prezaduženih država, za više od 203 milijarde eura. Efekti su višestruki, a kako su gadna vremena došla, vjerojatno se ti potezi isplate. Te je instrumente od krize 2008. upotrebljavao bivši predsjednik ECB-a Jean-Claude Trichet. Samo prošlog tjedna središnja banka kupila je na sekundarnom tržištu obveznica za gotovo 9 milijardi eura, a pretprošlog tjedna za oko 8 milijardi.  

Te kupnje su i poruka katastrofičarima koji ovih dana bez osnove unaprijed složenim argumentima pokapaju euro. Europa uvijek može spriječiti propast, činiti što i američki FED – natiskati novac i nadzirati inflaciju. Tako vratiti pozajmljeno, pa i vjerovnicima preko Atlantika.   

Američki predsjednik ovih dana Europi konačno najavljuje pomoć. Dosad to nikad nije govorio. Europske države zaduživale su se i u Americi od krize 2008., kako bi spasile svoje banke i rast. Američki FED sada provodi stres testove svojih banaka, koje su jako izložene posudbama Europi. Amerikanci propituju može li neku katastrofu u Europi, analognu onoj iz doba kolapsa banke Lehman Brothers 2008., izdržati JPMorgan Chase, Bank of America, Citigroup, Goldman Sachs, Morgan Stanley i Wells Fargo. Ako se pokaže da ima problema ijedna od ovih 6 najvećih američkih banaka, Obami zbog rezultata takvih testova sigurno neće biti svejedno, jer i sam SAD ima dug od 15 000 milijardi dolara, agencija Fitch prijeti mu snižavanjem boniteta, a on bi eto trebao pomoći Eurozoni. Zato van Rompuy, Ashton i Barroso pozvaše Obamu usred Washingtona, neka SAD na srednji rok sredi svoje financije. (Ako i bude zbog europske case study krize u bilo kojoj od 6 najvećih američkih banaka, FED će joj sigurno na vrijeme naložiti gomilanje kapitala uz ostale mjere, u iznosu u kojem se to pokaže potrebno.)  

Merkel, Sarkozy i drugi ipak još nisu primorani na masovno tiskanje novca. Europi bi inflacija teško pala, jer Europljani ne drže blago poput Amerikanaca u dionicama, nego većina klasično oročava i štedi u bankama. Veća inflacija dio bi toga pojela, zato Merkel želi stabilnost, a ne inflaciju eura i bira svoj put. Vraćati dugove štednjom, radom, strogim novim paktom o euru, nadzorom i stegom državnih proračuna članica, a ne prekomjernim kriznim tiskanjem novca, to je srce plana. 

Ministri financija Eurozone pitaju se kako povećati takozvani kišobran za euro? Europski financijski stabilizacijski mehanizam ili kako mu je političarima poželjni naziv kišobran za euro, ne može doseći snagu od željenih 1000 milijardi eura, tako je nedavno izjavio direktor EFSF-a, a to još nije automatski katastrofa ni propast. Tek jedan od znakova da je kriza povjerenja još uvijek mnogo brža od reagiranja Eurozone, koja polako ulazi u recesiju. 

U zadnjem kvartalu rast od 1%, u prvom kvartalu 2012. rast pada na 0,4% ili 0,5%, predviđaju i njemački instituti i OECD. Prema nekim izvješćima, Europljani će pokušati EFSF preventivno iskoristiti za 20-postotno ili 30-postotno osiguranje obveznica, čime bi smanjili pritisak rizika i kamata na izložene zemlje, a pojačali efektivnu snagu Mehanizma ili kišobrana.

Nakon Sarkozyjeve izjave da sprema s Njemačkom plan proračunske stege, Bild Zeitung piše o nekakvom tajnom planu koji same dogovaraju Njemačka i Francuska, tajno i hitno. Novi Pakt o stabilnosti eura? Mini Eurozona? Žure se sve dovršiti do siječnja, Uniji će sve predstaviti početkom prosinca, vođama Unije na stol službeno 8. prosinca. U početku bi nacionalne države sklapale ugovore i tako prihvatile nova pravila o stabilnosti i rastu, nastao bi novi pakt za euro, kojem bi među inima koji očiste svoje proračune i prihvate proračunsku stegu, možda jednom prišla i Hrvatska. Ako se poput Viktora Orbana i Mađarske ne bude igrala neodgovornim izjavama i pozivima MMF-u, pa ako joj, zemlji razmjerno urednog i stabilnog bankarskog sustava, zbog neodgovornog razbacivanja političkim pozivima ocjene boniteta velike svjetske agencije ne snize na razinu “smeća” i time je potjeraju u zonu velikih rizika bez povratka.

Zato za Merkel, protiv inflacije, treba poduprijeti put težak i prepun odricanja. Mukotrpno je, ali na dugi rok se isplati. Ako euro preživi ovu krizu koju može, kako bilo, na razne načine preživjeti, bit će zaista najstabilnija svjetska valuta, a tehnološko blago Eurozone neće uz pomoć stotina milijardi dolara iz svojih velikih zaliha pokupovati ruski i kineski giganti. Ako Angela Merkel ima pravo, Europa će se izvući, neće postati umirovljenička spavaonica svijeta, čijim gospodarstvom i financijama upravlja netko drugi.    


Piše: Jozo Ćurić, komentator u Informativnom programu HTV-a